ZAPADNI BALKAN: Borba protiv anticiganizma kao test za zrelost demokratske države

Vlade regije, kao i Evropska unija i njezine države članice, trebale bi priznati da borba protiv anticiganizma,  ne samo da će poboljšati život Roma, već je preduslov za stvaranje demokratskog i inkluzivnog društva. Borba protiv anticiganizma na kraju je test za demokratsku zrelost zemlje i njeno poštivanje ljudskih prava

1298

Ubistvo nenaoružanog Afroamerikanca Georgea Floyda u SAD-u nedavno je pokrenuo talas protesta protiv policijske brutalnosti.  Otpor prema brutalnosti i nejednakom tretmanu se nije manifestovao samo kroz masovne izlaske na ulicama u Americi i Zapadnoj Europi, već je sve to pokrenulo raspravu o rasizmu na zapadnom Balkanu.

Nije nikakva tajna da predrasude prema Afroamerikancima koje postoje vijekovima unazad, na isti, ili sličan način prepoznajemo i u odnosima većinskog stanovništva i prema pripadnicima drugih rasa u ostatku svijeta. Ovdje se između ostalih misli i na Rome koji važe za jednu od najugroženijih nacionalnih manjina u cijelom svijetu.

Iako ankete poput godišnjeg Balkanskog barometra pokazuju da nema odbacivanja i rasizma prema Romima na Zapadnom Balkanu, i te kako je primjetno postojanje anticiganizmaspecifičnog oblika rasizma prema Romima koji čini korijen uzrok njihove diskriminacije i socijalne isključenosti.

Iako fenomen anticiganizma postoji na Zapadnom Balkanu, mnogi ne prihvataju tu činjenicu i odbijaju njegovo postojanje. Sve to doprinosi suzbijanju razvoja posebnih stategija i akcionih planova za Rome. Evropska unija je predložila koncept anticiganizma, a borba protiv njega igrat će važnu ulogu u novoj Strategiji za uključivanje Roma koja je trebala biti usvojena 2020. godine. U međuvremenu, romske organizacije civilnog društva pozivaju vlade Zapadnog Balkana da priznaju anticiganizam i potrebu borbe protiv njega. Sve zemlje zapadnog Balkana, osim Kosova, tokom 2020. moraju razviti nove strategije i akcijske planove za uključivanje Roma. To bi vladama u regiji pružilo izvrsnu priliku za ispravljanje prethodnih i sadašnjih nedostataka, te poboljšanje i institucionalizaciju borbe protiv anticiganizma.

Snažne predrasude i stereotipi

Ankete poput godišnjeg balkanskog barometra pokazuju razmjere odbacivanja Roma od strane opšteg građanstva i koliko je još uvijek duboko ukorijenjen anticiganizam. U barometru za 2019. godinu 68 posoto svih ispitanika na Zapadnom Balkanu reklo je da bi im bilo neugodno udati se za nekoga iz romske zajednice, ili ako njihovo dijete ima bračnog druga Roma.

Rezultati Balkanskog barometra, predstavljeni prošle godine u Sarajevu. Na fotografiji Majlinda Bregu, generalna sekretarka Vijeća za regionalnu saradnju.

Taj je osjećaj odbijanja bio najjači na Kosovu, gdje je 83 posoto reklo da  se ne osjeća neugodno po tom pitanju. U Bosni i Hercegovini, 41 posto njih reklo je da bi sklopilo brak sa romskim supružnikom, a 62 posto osjećalo bi se (pomalo) neugodno pozivajući Rome u svoju kuću. U Srbiji je ta brojka bila 75 posto.

Odgovori na pitanja o suživotu u školama i na radnom mjestu bili su posebno zabrinjavajući. Oni bi takođe mogli objasniti zašto dosadašnji pristupi i svi projekti provedeni u tim sektorima pokazuju tako ograničene rezultate i jedva su doveli do poboljšanja stope sudjelovanja Roma na tržištu rada.

Sveukupno, 22 posto ispitanika reklo je da im ne odgovara ideja o djeci koja dijele učionicu s romskim učenicima. U sjevernoj Makedoniji ta brojka je bila 31 posoto. S druge strane, u Srbiji je 84 posto se izjasnilo da ne bi imali ništa protiv da se  djeca  iz njihovih porodica druže  zajedno sa djecom iz romske populacije.

Gledajući na radno mjesto, sveukupno je 22 posto je izrazilo nezadovoljstvo po pitanju zajedničkog rada  s Romima. Na pitanje o kupnji proizvoda od Roma, njih 31 posto ne bi bilo ugodno kupovati proizvode od Roma.

Stavovi prema pozitivnim radnim mjerama za Rome u javnom sektoru takođe su bili iznenađujući.

Foto: ilustracija

Ispitanici možda nisu bili svjesni da su u svim tim zemljama vlasti zakonski dužne poboljšavati zapošljavanje manjina poput Roma u javnom sektoru. Bilo kako bilo, većina ispitanika nije podržala ideju o pozitivnim mjerama za Rome.

Gledajući ove podatke, neophodno je da se politike uključivanja Roma u većini zemlja bave anticiganizmom i njegovim očitim izrazom, a to je diskriminacija.

Odnos državnih struktura prema anticiganizmu

Analiza trenutnih strategija i akcionih planova koje provode organizacije civilnog društva Roma na zapadnom Balkanu pokazuje da to trenutno nije slučaj.

Potrebna je temeljna promjena u sadašnjem pristupu politike borbi protiv rasizma i diskriminacije Roma. U kombinaciji s rezultatima istraživanja Balkanskog barometra, pokazalo se da će trenutni pristupi u obrazovanju, zapošljavanju i drugdje, ostati bez uticaja ako se rasizam ne riješi paralelno s njima. Ali, do sada se politike inkluzije Roma u regiji uopšte ne odnose na anticiganizam. Ako politike inkluzije ne priznaju barem postojanje diskriminacije, one sadrže znatne nedostatke.

Većina njih ili poriče sistemsku diskriminaciju ili umanjuje odgovornost vlasti za sprječavanje i borbu protiv diskriminacije ili njihovu aktivnu ulogu u diskriminaciji Roma. Primjera radi, albanska politika uključenja, priznaje samo postojanje „diskriminatorskih stavova“ ili „diskriminatornog postupanja“ u većinskom društvu, za koje kaže da se događa „često“ ili „povremeno“.

Odgovornost u borbi protiv anticiganizma

Realnost je jedna druga priča, jer kako postoji sistemska i ukorijenjena diskriminacija, tako i postoji i odsustvo odgovornosti vlasti ili državnih za njeno sprječavanje.

U Bosni i Hercegovini politika uključivanja Roma odnosi se ponajprije na obveze zemlje koje proizlaze iz međunarodnih konvencija ili nacionalnih pravnih normi, ali se s druge strane ne može eksplicitno priznati postojanje diskriminacije Roma u zemlji.

Jednako je zabrinjavajuće, s obzirom na opseg diskriminacije s kojom se Romi suočavaju, da iako priznaju da postoji diskriminacija, akcijski planovi zemalja sadrže samo nekoliko mjera i aktivnosti usmjerenih na sprečavanje, ili borbu protiv diskriminacije. I samo je nekoliko predloženih mjera zapravo provedeno.

Na primjer, strategija Sjeverne Makedonije priznaje da diskriminacija utiče na situaciju na tržištu rada, ali nedostaju mjere izričitog sprječavanja ili suzbijanja diskriminacije na tom tržištu. Pripisuje diskriminaciju individualnim poslodavcima – iz privatnog sektora – ali to se ne smatra dijelom sistema. Unutar obrazovanja strategija ne postavlja pitanje diskriminacije i njezine posljedice na uspješnost i postignuća učenika u obrazovanju.

Strategija Srbije bilježi „nezainteresovanost“ poslodavaca za zapošljavanje Roma. No, iako u strategiji jasno stoji da poslodavci nerado zapošljavaju Rome, ona ne spominje diskriminaciju ili rasizam kao mogući razlog za to – ili potrebu borbe protiv ovog oblika diskriminacije pri zapošljavanju.

Strategija Srbije posvećuje „operativni cilj 3“ pitanju diskriminacije: „Obezbeđivanje efikasnih i efikasnih mehanizama za prepoznavanje različitih vrsta diskriminacije pripadnika romske zajednice, njihovo sprečavanje i korake koje treba preduzeti u slučaju diskriminacije“. Ovdje je cilj postići 11 mjera i njihove aktivnosti. Međutim, predviđena je samo jedna mjera za provedbu u okviru Akcijskog plana 2017-18., A akcijski planovi za 2019. ili 2020. nisu usvojeni.

Foto: Ilustracija

Akcijski planovi za zapošljavanje, stanovanje i zdravstvo u Bosni i Hercegovini ne spominju fenomen anticiganizma, ili čak diskriminacije uopšte. Slijedom toga, nisu predložene, ili provedene nikakve mjere u cilju njihovog suzbijanja.

U nekim politikama uključivanja Roma stereotipni narativi izravno, ili neizravno postavljaju odgovornost za trenutnu situaciju u obrazovanju ili na tržištu rada na same Rome, a ne na vlasti, poslodavce ili većinsko društvo.

Primjerice, strategija Sjeverne Makedonije ne povezuje mali broj Roma zaposlenih u javnom sektoru s diskriminacijom unutar institucija, već s nedostatkom interesa među samim Romima.

Slijedom toga, njezin akcijski plan ne sadrži mjere za promicanje zapošljavanja Roma u javnom sektoru. Crnogorska strategija takođe je pozitivna kada su u pitanju stereotipi,l predrasude i diskriminacija kulture Roma i Egipćana.

Navodi da je takva diskriminacija rezultat “stereotipa i predrasuda koje postoje u odnosu na Rome i Egipćane, a koje su takve zbog specifičnosti njihove kulture”. Kosovska politika uključivanja Roma usmjerena je na povećanje svijesti među sudionicima o podupiranju obrazovanja pripadnika romskih i aškalijskih zajednica. Međutim, obraća se samo romskim i aškalijskim zajednicama, a ne članovima većinske zajednice ili školskom osoblju. Stoga se smatra da funkcioniranje uključivijeg obrazovanja ovisi o samim Romima i Aškalijama.

Politike za borbu protiv anticiganizma

Pored nedostataka u oblikovanju političkog pristupa prema diskriminaciji Roma, analiza je utvrdila zabrinjavajuće nedostatke u provedbi mjera i aktivnosti koje se bore protiv diskriminacije.

U albanskom obrazovanju, nijedna predložena aktivnost ne rješava mogući “diskriminirajući stav” pripadnika većinskog stanovništva. U zapošljavanju, prema izvještajima albanske vlade za 2018. i 2017., nije provedena niti jedna aktivnost koja bi se izravno bavila utvrđivanjem, sprečavanjem ili suzbijanjem antidžipsizma ili diskriminacije. Akcijski plan Bosne i Hercegovine za obrazovanje sadržavao je specifični cilj: “Prevencija predrasuda, stereotipa i diskriminacije do 2020. godine”.

No, niti jedna od predloženih mjera nije provedena do 2018. godine. Crnogorska strategija identificirala je diskriminaciju kao jednu od najvećih prepreka zapošljavanju Roma i Egipćana. Međutim, on ne predlaže stvarne mjere za borbu protiv diskriminacije u području zapošljavanja. U sjevernoj Makedoniji, ni planovi obrazovanja i zapošljavanja ne sadrže izričito pozivanje na diskriminaciju u ciljevima ili mjerama; niti jedna od mjera ne odnosi se izravno na sprečavanje ili borbu protiv diskriminacije.

Iako bi druge mjere, poput pružanja pomoći u nastavi i stipendija, mogle doprinijeti suzbijanju posljedica diskriminacije, ili antidžipsizma, i iako postojeći ukupni antidiskriminacijski zakoni i politike pružaju dobru osnovu za borbu protiv diskriminacije, novi je politički pristup potreban za uključivanje Roma, temeljen na prepoznavanju i borbi protiv antidžipsizma.

Takav novi pristup politike trebao bi nadopuniti trenutne aktivnosti koje imaju za cilj poboljšati socijalno-ekonomski položaj Roma, a ne zamijeniti ih i na taj način postići bolji učinak.

Čini se da su neke vlade, kao i u Bosni i Hercegovini, shvatile da je prepoznavanje i suzbijanje antidžipsizma preduvjet za uspješno i održivo uključivanje Roma i razmatraju rješavanje antidžipsizma u novim strategijama i akcijskim planovima.

Neophodni su zajednički napori za novi pristup politikama prema Romima i donošenju mnogo potrebne promjene. Ovaj pristup treba uključivati ​​različite mjere, u rasponu od mjera za podizanje svijesti i informisanja, ili treninga koji promiču koncept antigiciganizma, kao i mjera za poboljšanje položaja Roma u području obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja i zdravlja.

Lideri zemalja Zapadnog Balkana potpisli su 5. jula 2019. u Poljskoj Deklaraciju o integraciji Roma.

Vlade regije, kao i Evropska unija i njezine države članice, trebale bi priznati da borba protiv anticiganizma,  ne samo da će poboljšati život Roma, već je preduslov za stvaranje demokratskog i inkluzivnog društva. Borba protiv anticiganizma na kraju je test za demokratsku zrelost zemlje i njeno poštivanje ljudskih prava.

(portal-udar.net)