ZAPADNI BALKAN: Mjere zbog pandemije Covid-19 najviše pogodile Rome

U izvještaju za BiH se navodi da je pandemija virusa COVID-19 još uvijek veliki izazov za sve zemlje i njihove vlade, širom svijeta. Prisiljene su donositi mnoge odluke i mjere za borbu protiv širenja pandemije na dnevnoj bazi. Ono što je specifično za BiH je da je pandemija razotkrila sve slabosti i nespremnost državne vlasti da se nosi s složenim situacijama

1114
Foto: Screenshot

Međunarodna organizacija za ljudska prava Civil Rights Defenders organizovala je danas online diskusiju o utjecaju virusa Covid-19 i stanja nesreće na lokalne zajednice na Zapadnom Balkanu.

Kao dio napora da se poveća poštivanje ljudskih prava u lokalnim zajednicama u regionu, organizacija Civil Rights Defenders podržala je istraživanja u četiri zemlje koja procjenjuju koja su prava i grupe najviše pogođene vanrednim stanjima izazvanim pandemijom, a autori su danas predstavili rezultate.

Direktor za Evropu organizacije Civil Rights Defenders, Goran Miletić, u uvodnom je izlaganju kazao da su mnoge mjere koje su uvedene širom Evrope neproporcionalne, a naročito iz perspektive ljudskih prava.

Utjecale su na ljudska prava, vladavinu prava, često su utjecale na demokratiju. Ono što možemo vidjeti iz svih ovih izvještaja, i što je ključno, je da su one utjecale na učešće građana u javnom životu u svim državama – kazao je Miletić.

Kada je u pitanju istraživanje koje je urađeno u Bosni i Hercegivini, pod nazivom „Pravo na kretanje, govor mržnje i pandemija u Bosni i Hercegovini“ a koje su uradile Snježana Ivandić-Ninković i Dajana Čelebić iz Udruženja za demokratske inicijative u BiH, pokazalo se da mjere u našoj zemlji nisu bile jednake za sve.

Snježana Ivandić-Ninković

Ivandić-Ninković je naglasila kako je bilo teško doći do informacija koje se tiču ranjivih grupa, kao i da je zbog ograničenja kretanja bilo nemoguće obići migrantske kampove isl.

Primali smo dosta žalbi i to od ljudi s kojima kao organizacija nismo ranije sarađivali, a to su roditelji djece s posebnim potrebama i stariji građani, jer s novim restrikcijama kretanja, koje je bilo među najstriktnijim u Evropi, mnogim građanima nije bilo dozvoljeno da izađu napolje gotovo 8 sedmica. Uspostavili smo kontakt sa Uredom Ombudsmena ali tada nisu bili učinkoviti, jer smo dugo čekali da dobijemo informacije – kazala je, te između ostalog dodala i da niti jedan nivo vlasti u BiH nije na vrijeme odgovorio i pokušao spriječiti posljedice na najugroženije grupe.

Smatra da su mjere bile diskriminatorne prema ljudima starosti preko 65 godina i mlađim od 18, kao i ljudima u pokretu.

Pokušali smo s nekoliko organizacija da reagujemo. Poslali smo pisma i zahtjeve vlastima objašnjavajući da trebaju pronaći druge načine i mjere, te da se ljudima dopusti da izađu bar 2 puta sedmično vani u određeno vrijeme. Moram reći da vlasti nisu ispunile svoje obaveze da urade sve što je potrebno da zaštite prava svih ljudi. Mi smo nekako uspjeli da se izborimo da djeca s poteškoćama budu u mogućnosti da izađu vani, također bez nošenja maske jer ovoj djeci maska šteti – kazala je Ivandić-Ninković

Naglasila je da je ustanovljeno i da su neki ljudi izloženiji mjerama od drugih, a to su ljudi iz siromašnijih zajednica i van velikih gradova. S ograničavanjem kretanja niko nije mogao izaći a bilo je slučajeva gdje su stariji ljudi u ruralnim sredinama morali ići po lijekove i hranu što je ozbiljno štetilo njihovom zdravlju i pravu na život.

Osvrnula se i na rad ombudsmena, te naglasila kako su blago i prilično kasno reagovali.

Morali smo ih prisiliti slanjem zahtjeva pa smo im u roku od dva mjeseca poslali oko osam zahtjeva. A Ured Tužioca u BiH, kad je u pitanju kršenje zakona, bio je veoma efikasan, policija je kažnjavala građane s 500 KM za nenošenje maske. Mi smo smatrali da takve mjere od strane policije nisu bile legalne. Na kraju, Ustavni sud donio je prije nekoliko mjeseci odluku da sve te kazne nisu bile legalne. Mediji također nisu davali tačne informacije, govor mržnje je bio prisutan, bilo je dosta tekstova protiv ljudi u pokretu pa su oni stavljeni pod nadzor u kampove bez prava na slobodno kretanje, jer su vladale predrasude da šire virus – rekla je između ostalog Ivandić-Ninković.

Naglasila je da je govor mržnje porastao za oko 50 posto više nego inače, te da je BiH još uvijek u istoj situaciji, i da se ne zna kako će se situacija dalje odvijati i kakve će mjere biti jer vlast razmišlja iz perspektive privrede a ne ljudskih prava.

Kad su u pitanju migranti, nije im dozvoljeno da napuštaju kampove, osim da odu do apoteke, a razlika između vremena kada smo pravili izvještaj i sada je u tome da tada zvanično nismo imali migrante pozitivne na virus, ali sada ih imamo. Oni nisu hospitalizirani, zabranjeno im je da izlaze iz kampova i primaju samo osnovnu njegu – rekla je.

U izvještaju za BiH se navodi da je pandemija virusa COVID-19 još uvijek veliki izazov za sve zemlje i njihove vlade, širom svijeta. Prisiljene su donositi mnoge odluke i mjere za borbu protiv širenja pandemije na dnevnoj bazi. Ono što je specifično za BiH je da je pandemija razotkrila sve slabosti i nespremnost državne vlasti da se nosi s složenim situacijama.

Na početku pandemije, naše vlasti nisu poduzele odgovarajuće mjere kako bi zaštitile sve građane i strane državljane koji su se našli u BiH u tom periodu, i nisu im omogućile da u potpunosti uživaju u ljudskim pravima koja im garantuju međunarodni standardi i nacionalno zakonodavstvo.

U izvještaju se zaključuje da su sve poduzete mjere koje su se odnosile na osobe starije od 65 godina i mlađe od 18 godina, i na ljude u pokretu, bile diskriminatorne, da nisu donesene uz prethodnu procjenu da li su zakonite, opravdane i bazirane na dokazima, i jesu li proporcionalne i neophodne za cilj koji se želio postići. Osim toga, primjena određenih usvojenih mjera nije bila vremenski ograničena, a vlasti nisu predstavile dokaze da kao takvi nisu mogle biti zamijenjene drugim, blažim mjerama.

Vlasti nisu ispunile obvezu da uvijek i bez iznimke čine sve što je moguće da se zaštite prava svih osoba bez obzira na njihove lične karakteristike, jer bilo kakva ograničenja uživanja ljudskih prava u interesu javnog zdravlja ili nacionalne sigurnosti moraju biti nediskriminirajuća.

Između ostalog se navodi i da su ljudi u pokretu bili izloženi rigoroznijim mjerama od ostalih ranjivih grupa. U vrijeme pandemije, porast govora mržnje usmjeren protiv njih nije naišao na odgovarajuće mjere prevencije ili sankcije koje su institucije u BiH bile dužne nametnuti.

Navodi se da je zabrinjavajuće to što su vladini službenici koristili govor mržnje kako bi opravdali neke od mjera poduzetih protiv ljudi u pokretu, što će imati dalekosežne posljedice za ovu grupu. Neki političari često stavljaju ljude u pokretu u fokus kako bi postigli svoje ciljeve.

Neki su mediji stvorili i distribuirali sadržaj u kojem su ljudi u pokretu bili predstavljeni ne samo kao opasnost za zdravlje građana, nego i stabilnosti BiH. Općenito govoreći, govor mržnje u BiH je rijetko sankcionisan, iako postoji u zakonu takva mogućnost. Kako pandemija nije gotova, slične ili iste mjere se mogu očekivati, koje neće ograničiti samo slobodu kretanja već i ostala ljudska prava svih građana, jer vlasti su taj period iskoristile za usvajanje mnogih javnih politika u hitnim procedurama koje nisu prošle obavezne konsultacije ili usklađivanje.

Neke od preporuka u izvještaju odnose se na ponašanje vlasti pri usvajanju budućih mjera protiv COVID-19 , koje ograničavaju ljudska prava, da uvijek procijene da li su mjere zakonite, opravdane i utemeljene na dokazima, i jesu li proporcionalne i neophodne, i da bi trebali osigurati da je njihova primjena vremenski ograničena.

Vlasti, čak i u takvoj krizi, moraju biti posebno osjetljive na potrebe ranjivih grupa. U procesu usvajanja odluka ili mjera, nijedna grupa ne treba nadjačati interese druge grupe i vlasti moraju uvijek učiniti sve što mogu da zaštite prava svih osoba – navodi se u izvještaju.

Dalje se preporučuje da Ombudsmen za zaštitu ljudskih prava mora biti još proaktivniji u svojoj reakciji na krizne situacije, posebno kada je riječ o kršenju prava ranjivih grupa, njihove preporuke institucijama moraju biti konkretnije, i moraju ustrajati u praćenju provedbe preporuka.

U preporukama još stoji da vlasti moraju hitno zaštititi ljude u pokretu, u skladu s međunarodnim obvezama i zakonima, da se svaki govor mržnje mora sankcionisati, te da mediji imaju veliku ulogu i odgovornost kad je u pitanju informisanje javnosti, pa da se stoga moraju čvrsto držati medijskog kodeksa, i suzdržati se od prenošenja negativnih stereotipa i prikazivanja ljudi u pokretu kao “nenormalnih” ili “opasnih” grupa isl.

Istraživanje u Albaniji pod nazivom „Pravo na informacije tokom prirodne nesreće u Albaniji 2020“ uradio je Dorian Matliija. On je kazao da su mjere utjecale na ranjive kategorije koje su i inače ugrožene, na siromašne porodice koje nisu imale pristup obrazovanju jer nisu imale internet.

Dorian Matilija

Otežan je pristup zdravstvenoj zaštiti, a ljudi koji su radili na crno nisu mogli da rade svoj uobičajeni posao skupljanja sirovina, a to je romska zajednica koja je bila užasno pogođena. Cijela populacija je bila ranjiva a ona inače ranjiva je bila još ranjivija – kazao je Matlija.

Dodao je da restrikcije jesu dozvoljene, ali da se to treba desiti samo kada je zaista neophodno.

Neka prava su bila uskraćena iako to nije bilo baš neophodno. Kad je u pitanju sloboda govora i informacija, vlada nije gradila povjerenje građana. Ako je komunicacija pogrešna onda se stvara panika. Sto je veća panika, veća je potreba za sigurnošću. Onda je i veća potreba za restrikcijama – naglasio je Matlija.

Dodao je da u Albaniji vlada centralizira informacije, odnosno da ima monopol nad informacijama, i da je premijer bio jedini izvor informacija, ne samo sa svojih privatnih medija nego i Facebook profila.

Kad je narod informisan iz samo jednog izvora, a mediji ne mogu kritikovati vlast, onda ljudi sami počinju da kreiraju vijesti, tu je dosta prostora za teorija zavjere i sve postaje opasno. Vlada se prema ljudima ponašala kao prema djeci: radi što ti kažem i ništa ne pitaj. Sada je povjerenje u vlast toliko nisko da ljudi ne vjeruju hoce li proces vakcinacije uopšte biti dobar, da li su vakcine dobre isl. Takav odnost vlasti prema narodu je uništio povjerenje. Vlada može izgraditi povjerenje dobrom komunikacijom i prihvatanjem kritika –  kazao je između ostalog Matlija.

Njomza Haxhibeqiri predstavila je izvještaj „Postizanje ravnoteže: ljudska prava protiv Covid-19 na Kosovu“ te kazala da su veliki izazov na Kosovu u proteklom periodu bile nacionalne manjine.

Njomza Haxhibeqiri

Jedan primjer za to je da se informacije manjinama ne prevedu na njihov jezik dovoljno brzo, pa ostanu na neki način neinformisani o mjerama koje su donesene. Također, pozicija žena za vrijeme pandemije koje su na Kosovu većinom domaćice, znatno je otežana, a ženama koje su doživjele nasilje u porodici država nije obezbijedila dovoljnu zaštitu – pojasnila je.

Naglasila je da se diskriminacija može vidjeti i na primjeru Roma, u zakonu o ekonomskom oporavku, gdje postoje mnoge odredbe  za ljude koji su izgubili posao za vrijeme pandemije, ali te mjere ne uključuju ljude koji rade u neformalnoj ekonomiji jer nemaju ugovore, a mnogi od njih dolaze iz romske zajednice.

Romi su najviše pretrpjeli posljedice pandemije, više od većine populacije na Kosovu – kazala je  Haxhibeqiri.

Jovana Vuković iz Srbije pojasnila je da se Izvještaj o položaju Roma i Romkinja tokom pandemije COVID-19 u ovoj zemlji fokusira na posebno ranjivu grupu, Rome.

Kao i u mnogim drugim kriznim situacijama, Romi su u mnogom većim problemima, ali ne samo zato što mnogi žive u siromaštvu, jer kriza pogađa i ostale ranjive grupe poput starijih, beskucnika isl.

Kršenje ljudskih prava kad su u pitanju Romi samo se pogoršalo tokom pandemije – kazala je Vuković, te pojasnila da je izvještaj pokrio oblasti koja se tiču pristupa vodi, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i stanovanju.

Pristup vodi posebno je bio značajan tokom pandemije, jer nije bilo moguće ispoštovati bilo kakvu mjeru bez pristupa vodi, a mnogi ljudi u Srbiji to nisu imali.

Vuković je između ostalog kazala i da je izvještaj pokušao da odgovori na pitanja stanovanja Roma i kako je moguće boriti se protiv pandemije bez izolovanih soba, te kako je moguće pratiti online nastavu kada mnogi nisu imali pristup internetu i računarima, a pri tom su neka naselja bila bez struje ili sa samo par sati struje dnevno.

Jovana Vuković

Opre Roma pokret nabavljao je uređaje za djecu koja ih nisu imala ali često ni to nije bilo dovoljno jer imate porodicu sa više djece, a časovi idu istovremeno, isl. Mnogo je tu problema – rekla je Vuković.

Dodala je da je bilo problema i kod pristupa zdravstvenoj zaštiti, a nešto o čemu se nije pričalo je da su Romi, pored svega, bili diskriminisani samo zato što su Romi.

U situacijama krize predrasude su česte. Romi se suočavaju s predrasudama, čekali bi na zdravstvenu zaštitu duže, optuživani su da šire virus jer žive u neformalnim i nehigijenskim sredinama, isl. Predrasure izlaze na površinu u ovakvim okolnostima – zaključila je Vuković.

U izvještaju se navodi da, iako je postignut određeni napredak kad je u pitanju obrazovanje i zdravstvo u Srbiji posljednjih godina, pandemija virusa COVID-19 pokazala je koliko je taj napredak krhak i koliko je još truda potrebno da bi Romi imali ista prava kao i ostali građani u Srbiji.

(Portal Udar)