Zapošljavanje i samozapošljavanje Romkinja u Bosni i Hercegovini

Pored složene procedure prikupljanja dokumenata, kada je riječ o programu za zapošljavanje koji je namjenjen iskučivo građanima/građankama romske nacionalnosti najveći problem je što poslodavci zapošljavaju radnike/radnice samo godinu dana, onoliko koliko traje sufinasiranje.

1736
Zenska romska mreza Uspjeh (zrm-uspjeh.ba)
Zenska romska mreza Uspjeh (zrm-uspjeh.ba)

Implementaciju programa za zapošljavanje Romkinja prati niz otežavajućih okolnosti: niska kvalifikaciona struktura uzrokovana prekidom obrazovanja, predrasude poslodavca, socijalna isključenost i birokratske zavrzlame. O mogućnostima zapošljavanja i samozapošljavanja Romkinja razgovarala sam sa Aidom Mehdić, koordinatoricom ženske romske mreže Uspjeh, koja okuplja 5 organizacija i 6 pojedinki sa područja Federacije BiH i Republike Srpske. Predsjednik UNM Zenica Refik Crnović govorio je o poteškoćama sa kojima se suočavaju Romi/Romkinje pri apliciranju za posao, a lična iskustva podijelile su građanke romske nacionalnosti iz Sarajeva.

Birokratske zavrzlame

Kada govorimo o zapošljavanju Roma/Romkinja, treba razlikovati dva programa: program za samozapošljavanje putem pokretanja malih biznisa na koji se mogu prijaviti svi građani i program namjenjen isključivo za zapošljavanje i samozapošljavanje pripadnika/pripadnica romske nacionalnosti.

Crnović objašnjava: “Kada je u pitanju prvi program, pripadnici romske zajednice sa područja grada Zenice nemaju baš pozitivna iskustva. Naime, na ovaj program su se neki naši članovi pokušali prijaviti, što podrazumjeva prikupljanje različite dokumentacije (u našem društvu poznato kao ovjera “raznih” papira), a što iziskuje ne tako mala sredstva, da bi na dan podnošenja elektronske aplikacije web servisi FZZ-a (federalni zavod za zapošljavanje) primali aplikacije “čitava” dva minuta. Ovo znači da kada prikupite svu dokumentaciju, na taj dan niste u prilici podnjeti prijavu, jer za samo dva minuta koliko radi ovaj sistem elektornske prijave, niste u stanju ni da “isklikate” sve propisane obrazce. Ovo je bio slučaj u 2018. godini. Tada smo našim članovima objasnili da je isti slučaj bio i 2017. godine i nismo htjeli da im pružimo administravinu podršku pri prijavljivanju na ovaj program, jer nismo željeli preuzeti odgovornost za neuspjeh prilikom apliciranja koji je bio izvjestan. “

Kada je riječ o programu za zapošljavanje koji je namjenjen iskučivo građanima/građankama romske nacionalnosti najveći problem je što poslodavci zapošljavaju radnike/radnice samo godinu dana, onoliko koliko traje sufinasiranje.

Crnović kaže: “Jedan naš član je zahvaljući programu FZZ-a za zapošljavanje i samozapošljavanje Roma pronašao posao, ali je nažalost radio samo godinu dana, odnosno poslodavac je nakon završetka sufinansiranja plaće odlučio da ne produži ugovor o radu. “

Mehdić kaže da joj nisu poznati primjeri gdje su Romkinje zadržale posao i nakon isteka subvencija za poslodavce: “Koliko je meni poznato, programi uglavnom nisu samoodrživi, jer sredstva koja se dodjeljuju nisu dostatna da bi se dugoročno pretvorila u biznis, posebno kada je riječ o poticajima za samozapošljavanje. Također, iskustva su generalno takva da i poslodavci najčešće za radnike/ce za koji su isti uzeti, uglavnom ne ostavljaju kao privremeno ili trajno zaposlene u svojim firmama.”

Aida Mehdić (zenskamreza.ba)
Aida Mehdić (zenskamreza.ba)

Ponekad poslodavci prevaziđu predrasude i odluče da zadrže sposobnog radnika. Crnović kaže: “U 2018. godini jedan naš član je zaposlen u privatnoj firmi, te je nakon programa i nastavio raditi. “ Dodaje kako program za zapošljavanje Roma “može pomoći Romima da se zaposle, samo je stvar koliko su romski aktivisti i organizacije upućene u cjelokupnu proceduru, kako bi aplikacija bila pravno-formalno valjana.”.

Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini, ukazuje na izostank koordinacije s lokalnim organima vlasti, kako bi se Romima olakšao ulazak u samostalni posao kroz podršku u registraciji i izdavanju dozvola. Međutim, u posljednje vrijeme taj problem se pokušava riješiti uz pomoć medijatora/medijatorki, koji rade na terenu u romskim naseljima i pomažu zainteresovanim da prikupe potrebnu dokumentaciju za posao.

Uspješni primjeri

Ženska romska mreža “Uspjeh” je u proteklih 10 godina realizirala niz projekata koji su za cilj imali osnaživanje njenih članica. Kada je u pitanju poduzetništvo Mehdić ističe: “Jedna od organizacija, članica mreže, osnovala je prvu Opštu žensku zadrugu koja se bavi proizvodnjom i distribucijom povrća i pri tom zapošljava Romkinje.”

Opšta ženska zadruga Bolja budućnost p.o. Tuzla registrovana je 2016. godine. U svom vlasništvu ima 4 plastenika ukupne površine 400 m2. Uzgajaju paprike, paradajz, krastavac, krompir, luk i grah. Proizvodnja se obavlja uz nadzor stručne osobe iz preduzeća Plant d.o.o. Tuzla.

Zadruga je zamišljena kao inkubacioni centar. Tu žene mogu doći na obuku gdje im uposlenici pomažu u realizaciji malih biznis planova. Naprimjer, nude im pomoć u pisanju aplikacija, a što je najvažnije mogu legalno prodati robu. Njihove proizvode možete pronaći i na stranici farmer.ba

Ko će mene zaposlit?!

Najčešće planirana sredstva za Rome/Romkinje ostaju neutrošena, pa se pozivi za zapošljavanje i samozapošljavanje produžuju. Tako je Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona imala produženi poziv do 25.1.2020. Dakle, sredstva su tu i nezaposlene Romkinje bi se mogle zaposliti. Međutim, kako to zaista izgleda u praksi?!

Socijalno ugrožene Romkinje u BiH obično imaju više od troje djece. Ako bi jedna socijalno ugrožena Romkinja aplicirala za posao to znači da bi 70-80 % svoje plate morala izdvojiti za vrtić.

Sanela Ahmetović, nezaposlena Romkinja iz Sarajeva, kaže: “Zapošljenje, akcija, reakcija. Samo pričaju, pričaju. Ma nema ništa otoga. Ko će mene zaposlit?! Škole nemam. I da se zaposlim ko će mi ovu djecu čuvat?! Ovo najstarije šest godina, ovo malo nema ni godinu. Naprimjer, vrtić za jedno dvjesta maraka.” Na pitanje da li je upoznata sa programima za osnaživanje Romkinja kaže:” Išla je moja rodica tam’. Ona je mlađa, ima jedno dijete. Ti kursevi, naučila šišat. Ošiša nas sve ovdje i tako to po komšiluku, al’ niko je neće u frizerski salon.“

Imaju li Romkinje povjerenja u programe za zapošljavanje?

Crnkić kaže da UNM Zenica nije sprovodilo programe samozapošljavanja, ali su u više navrata organizovali edukativne radionice, naprimjer upotreba dekupaž tehnike.

“Neke naše članice se uspjele da u manjoj količini i prodaju predmete koje su nastavile izrađivati, ali se nažalost ovdje ne radi o organizovanim oblicima ekonomskih aktivnosti, nego je to bio neki sporedni posao, u slobodno vrijeme, a za što se ne može reći da se radi o zapošljavanju u punom smislu tog pojma. Naše članice nemaju povjerenja u programe samozapošljavanja i zapošljavanja Romkinja, prije svega zbog negativnih iskustava iz predhodnih godina, no nadamo se da će se ovakvo stanje promjeniti.”

Mehdić dijeli slična iskustva: “Do sada mnogo se radilo na informisanju Romkinja po raznim osnovama, a također i po pitanju programa i projekata koji se tiču zapošljavanja i samozapošljavanja. Romkinje uglavnom nemaju povjerenje u ovakve programe, jer u njima ne vide rješenje svojih egzistencijalnih problema. Nezaposlenost Romkinja je problem koji se treba rješavati sistematski saradnjom vladinog i nevladinog sektora, a koji se vezuje za problem niske stope obrazovanosti. Međutim, iako se situacija po pitanju obrazovanja ipak mijenja, problem nezaposlenosti uglavnom ostaje isti. Ne treba sporiti činjenicu da postoje određeni pomaci, međutim, potrebno je mnogo više ulaganja svih relevantnih aktera, da bi se ovaj problem počeo rješavati na adekvatan način i prije svega dobrobit Romkinja romske zajednice generalno.”

Neizvjesno je kada će problem nezaposlenosti Romkinja biti riješen i kada će konačno biti ravnopravne građanke.

Autorica teksta je Enesa Mahmić (New Voices). Preuzeto sa:

Enesa Mahmić (New Voices): Naše komšije Romi – Zapošljavanje i samozapošljavanje Romkinja u Bosni i Hercegovini