Romski
Najbolji način za stvaranje inkluzivnog i tolerantnog društva je obrazovanje djece kako bi imala mogućnost šireg shvatanja od malih nogu. U ostvarivanju tog cilja, školski udžbenici i nastavni programi su od izuzetne važnosti. Sadržaj udžbenika i nastavnog programa može dugoročno utjecati na pojedince i na formiranje njihovog pogleda na svijet. Ali, postavlja se pitanje kako su manjine, posebno romska nacionalna manjina, zastupljene u udžbenicima i nastavnim programima? Vijeće Europe (VE) i Institut Georg Eckert za međunarodno istraživanje udžbenika, pokušali su odgovoriti na ovo pitanje, te su proveli istraživanje pod nazivom „Zastupljenost Roma u europskim kurikulima i udžbenicima“.
Istraživanje je u potpunosti završeno nakon četiri godine, a trajalo je od 2016. godine do 2020. godine. Istraživanje je obuhvatilo predmete povijest, građanskog obrazovanja i zemljopisa u 22 države. Za ocjenu zastupljenosti Roma u ovim obrazovnim sustavima analizirani su nastavni programi i udžbenici. Kurikulumi su upute vlasti koje definiraju što se treba učiti u školama, a udžbenici su materijalna sredstva koja učenici koriste u procesu učenje.
Države u kojima je istraživanje provedeno su: Albanija, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Kosovo, Moldavija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Španjolska , Sjeverna Makedonija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Cilj istraživanja bio je steći uvid o zastupljenosti Roma u najvažnijim obrazovnim materijalima, te stoga nisu bili obuhvaćeni posebni nastavni programi i udžbenici za nastavu romskog jezika ili za romske škole, a analizirani su samo udžbenici koji se koriste u državnim, odnosno javnim školama.
Istraživanje je provedeno u više faza. Prva faza bila je analiza različitih kurikuluma. Države su podijeljene u dvije skupine, one koje spominju pojam „Romi“ i / ili „nacionalne manjine“ i one gdje se ne spominu. Zatim je uslijedila analiza udžbenika obiju skupina kako bi se stjekao uvid koliko se često i u kakvom kontekstu Romi spominju. Nije bilo važno samo vidjeti koliko često se Romi spominju, već i na koji način, odnosno u kom kontekstu i da li su Romi prikazani kroz stereotipe?
Analiza kurikuluma pokazala je kako od 22 države, samo 8 država spominje Rome u kurikulima za odabrane predmete, i to najviše u nastavnim programima iz povijesti. Samo Njemačka i Mađarska spominju Rome u nastavnim programima građanskog obrazovanja, a Španjolska spominje Rome u izbornom predmetu o kulturnoj i umjetničkoj baštini pokrajne Andaluzija. Država s najvećim brojem spominjanja Roma je Njemačka.
Nažalost, nastavni programi mnogih država uopće ne spominju Rome, iako su među njima države s najvećim brojem romskog stanovništva u Europi, kao što su Bugarska, Srbija i Albanija. Zapravo, od balkanskih zemalja samo Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Kosovo spominju Rome u svojim nastavnim programima za povijest.
Nastavni programi i udžbenici se razlikuju. Čak i ako se Romi ne spominju u svim nastavnim planovima, svaka država, u različitoj mjeri, ipak ima udžbenike u kojima se Romi spominju. Broj udžbenika u kojima se spominju Romi varirao je od države do države. Država koja najviše pominje Rome u svojim udžbenicima, bila je Rumunjska, gdje se u 72% udžbenika Romi spominju. Romi su najmanje zastupljeni u udžbenicima Belgije i Velike Britanije, gdje se Romi spominju u samo 16,67% udžbenika.
Međutim, važno je razmotriti na koji način se Romi spominju u udžbenicima, jer su spominjanje Roma i iznošenje kvalitetnih informacija o Romima, dvije različite stvari. U nekim državama spominju Rome kao samo jednu od mnogih nacionalnih manjina u svojim popisima stanovništva. Vrlo malo udžbenika spominje istaknute Rome, a još rjeđe ih se citira, odnosno kvalitetno predstavlja. Međutim, u nekim udžbenicima, primjerice u Austriji i Mađarskoj, postoje cijeli odjeljci o Romima, i ako je to rijetko.
Većina nastavnih programa i udžbenika koji spominju Rome, to čine u kontekstu Drugog svjetskog rata, nacionalsocijalizma i genocida (porajmos). Druga područja u kojima se Romi najčešće spominju su migracije i proučavanja trenutnog položaja Roma, kao nacionalne manjine u različitim društvima. Jedan njemački kurikulum spominje Rome u kontekstu ustavne zaštite prava manjina. Jedino se u nastavnim planovima i programima Španjolske spominju Romi u kontekstu promicanja tolerancije i poštovanja različitosti.
Vrlo često su Romi u udžbenicima predstavljeni kroz stereotipe, kao necivilizirani ili siromašni. Ponekad pozitivno motivirani pokušaji predstavljanja Roma završavaju osnaživanjem stereotipa o Romima kao skupini plesača u odjeći vatrenih boja. Prikazani su u kontekstu “egzotične znatiželje”, a ne kao ljudi koji imaju prava koje treba poštovati. Ponekad se Romi vjerodostojnije prikazuju u državama kao što su Austrija ili Finska, kroz predstavljanje simbola međunarodnog pokreta za prava Rome, kao što su romska zastava ili himna.
Jasan zaključak Istraživanja je kako u cijeloj Europi obrazovni sustavi moraju biti bolji. Zastupljenost Roma je nedovoljna i često netočna. To za posljedicu ima da učenici uopće ne uče o Romima ili uče samo stereotipiziranu verziju činjenica, a to nije put napretka. Uz pomoć dobrih alata, osvještavanjem mladih ljudi i iznošenjem provjerenih činjenica koje se odnose na Rome, tolerancija i uključivanje Roma u društvo mogu se značajno poboljšati.
Tekst je preuzet sa Romi.hr //romi.hr/fokus/hrvatska/zastupljenost-roma-u-udzbenicima
