Romski
Samo dan nakon ovogodišnjeg Međunarodnog dana Roma, grupa prosvjednika, okupila se ispred vrata Ureda regionalne vlade Murcije u Alicanteu, Španija. Nisu bili tamo da proslavljaju, već da tuguju i demonstracijama pokušaju doći do informacija i pravde za neobjašnjivou smrt dvadesetosmogodišnjeg Roma, Manuela Fernándeza u oktobtu prošle godine. Njegov slučaj je jedan od mnogih neobjašnjivih smrti Roma u zatvoru.
Manuel je bio zatvoren u izolaciji u zatvoru Albocásser, gdje je njegova majka sredinom oktobra prošle godine, izjavila kako je od posljednjeg posjeta “bio savršeno zdrav mladić i nije imao nikakvih (zdravstvenih) problema. Probleme je imao sa stražarima, tukli su ga, ali nije htio da to prijavimo, jer je smatrao da bi moglo pogoršati njegov tretman.” Samo nekoliko dana nakon posljednjeg kontakta s Manuelom, 23. oktobra, primili su telefonski poziv. Njihov sin je poginuo u zatvoru.
“Nepravda koja je zadesila ovu porodicu nije ništa neobično.”
Zatvorske vlasti tvrde da je Manuel pronađen mrtav u svojoj ćeliji nakon što su primetili da je osutan dok je vršen prozivka.
Obitelj je insistirala da pogledaju tijelo mladića koje nije prošlo obdukciju, niti dobilo smrtovnicu.
Otkrili su znakove teškog nasilja na cijelom Manuelovu tijelu: tragovi konopa ili remena su obilježavali negove gležnje, tragovi ugriza na njegovom čelu, tragovi koji bi mogli ukazivati na injekcije u prsima (poput adrenalina), električne opekotine na vratu, ozbiljne modrice na njegovom torzu, slomljeni prsti i nokti koji su ukazivali na znakove samoobrane ili se povlačili po podu.
Obitelj je fotografirala dokaze mučenja i podnijela pritužbu na sudu Murcia, gdje su zatražili drugu obdukciju. Njihov je zahtjev odbijen, dok se čekaalo na rezultate prve obdukcije, koju je u međuvremenu zatvor odlučio izvršiti. Obitelj i dalje čeka rezultate, a kašnjenje znači da je Manuelovo tijelo konačno moralo biti zakopano, isključujući mogućnost još jedne obdukcije.
Nepravda koja je zadesila ovu porodicu nije ništa neobično. Slijedi predvidivi scenario u kojem zatvorenik, ili je zanemaren od zatvorske vlasti i ostavljen umrijeti, ili tajnovito umre od nepoznatih uzroka nakon čitave historije nečovječnog i rasističkog postupanja prema zatvorenicima.
Slučajevi u Makedoniji
Isto se dogodilo mladiću Andriasu Ređepovu, 21-godišnjem Romu koji je umro 11. marta 2017. godine u zatvoru Idrizov u glavnom gradu Makedonije u Skoplju. Zabilježeno je da je umro od predoziranja metadonom. Međutim, njegova majka inzistira da je njezin sin umro zbog ozljeda uzrokovanih ekstremnim nasiljem koje su proveli zatvorski čuvari. Rekla je da njezin sin nikada prije nije koristio droge, ili bio alkoholičar. Po majčinim navodima, često se žalio na zlostavljanje u danima prije smrti.
Izvori unutar zatvora, kažu da su čuvari brutalno pretukli Andriasa na stepenicama u zatvoru, prije nego što su ga odveli u sobu gdje su ga nastavili tući i mučiti do smrti. Liječnička pomoć nije bila osigurana na vrijeme, a hitna pomoć nije bila dovoljno brza da ga spasi.
U istom zatvoru, 25. decembra 2017., 39-godišnji Bekim Demir, umro je od prijavljenog predoziranja lijekom nekoliko dana prije nego što je trebao biti pušten na slobodu. U sedmicama koje su prethodile njegovoj smrti Bekim se požalio porodici i ukazao na brutalno postupanje zatvorskih stražara, te ljekara. Stražari su ga rutinski tukli i upućivali razne etničke i rasističke uvrede. Također, žalio se i na stalnu bol u trbuhu i nogama, na koje su liječnici odbili pružiti liječenje, pa ga i zlostavljali zbog traženja liječenja.
Bekimova obitelj primila je telefonski poziv iz zatvora na dan kad je umro. Rečeno im je da je imao poteškoća s disanjem, nakon što mu je zatvorski doktor dao 2 injekcije, što ga je paraliziralo.
Drugi Rom u Makedoniji koji je pretrpio istu sudbinu, nakon što mu je uskraćena kvalitetna medicinska skrb. 25-godišnji Jusinov Erdal, umro je u Štipskom zatvoru 22. marta 2017. godine, nakon što mu je bio uskraćen zdravstveni pregled.
Još jednom, očito zdrav čovjek, umro je bez prividnog uzroka. Još jednom, bilo je optužbi da su gae stražari i liječnici zlostavljali. Jusinov, kako se izvješćuje, nije dobivao dovoljno hrane jer su je čuvari odnosili od njega. Dan prije nego što je umro, navodno se požalio zatvorskom liječniku na zubobolju i bol u glavi. Liječnik je navodno rekao Jusinovu da je lažirao svoje stanje, nazvao ga “ciganskim gadom” i odbio ga liječiti.
Izvori kažu da mu je 17. marta doktor dao nepoznatu dozu neoznačenih tableta bez recepta, koje je Jusinov koristio do dana smrti. Mnogi očevici nisu mogli svjedočiti zbog straha od odmazde od strane pojedinaca unutar zatvora.
Slučaj Gonzala Montoye
Nejednak pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti između romskih i neromskih zatvorenika neizbježno dovodi do tragičnih posljedica. Slučaj 29-godišnjeg Gonzala Montoye, iz kojeg izdvajamo optužnicu za zdravstvenu zaštitu u španjolskom zatvorskom sustavu. Gonzalo je bio zatvorenik koji je 7. januara 2018. godine bio proglašen mrtvim od predoziranja, od strane dva zatvorska doktora u zatvoru Asturias-Villabona. Ali, samo tri sata kasnije, Gonzalo je “oživio” na stolu u mrtvačnici, kad je liječnik izvršio obdukciju.
Uzeo je trodnevnu vrijednost propisanih tableta za depresiju i anksioznost, u pokušaju samoubojstva. Medicinsko osoblje u zatvoru napustilo je zatvorenika sa historijom pokušaja samoubojstva u izolacijskoj ćeliji tri sedmice tokom novogodišnjih praznika. Također su mu dali pristup letalnoj dozi lijekova, rekli su mu da ih koristi po potrebi i ostavili ga tokom vikenda.
“Asociación Gitanas Feministas por la Diversidad (AGFD), romska feministička nevladina organizacija, traži da se to smatra kršenjem Protokola za sprječavanje samoubojstava u zatvoru”.
Prekomjerna zastupljenost Roma u zatvorima
U Makedoniji, obitelji četiri romskia zatvorenika tužbom su pokušale doći do pravde od strane zatvorske vlasti i Ministarstva zdravstva radi diskriminacije u pristupu zdravstvenoj zaštiti, što je rezultiralo smrću članova njihovih obitelji. Prema podacima dobivenim od strane Europskog centra za prava Roma, Romi čine 16 posto zatvorske populacije, ali su u 2017. godini Romi u zatvorima činili 50 posto svih zatvorskih smrtnih slučajeva u zemlji.
Ta je brojka još uvijek predstavlja prekomjernu zastupljenost Roma u zatvorima s obzirom na samo 3 posto cijelokupnog stanovništva. Nerazmjeran broj Roma u zatvorima uobičajen je za veći dio Europe. U Rumuniji, gdje romska populacija broji oko 9% stanovništva, čine 17,2% zatvorske populacije. U Velikoj Britaniji, Romi čine manje od 1% stanovništva, ali predstavljaju 5% zatvorske populacije.
Rasizam iz udžbenika
Idemo odmah isključiti rasistički argument. Ako razmišljate po modelu: “Da i voda je mokra, naravno, ima više Cigana u zatvoru” – onda doprinosite širenju stereotipa kako ova etnička manjina ima instinktivnu naklonost bezakonju. Kriminalitet pripisujete jednoj cjelokupnoj etničkoj skupini i zaključujete da su inferiorni kao narod u društvu.
Ovo je definicija rasizma iz udžbenika. Romi nisu skloniji počiniti zločin više nego bilo koja druga etnička skupina.
Nema nikakvih dokaza iz bilo kakvih izvještaja, policijske statistike ili pravosudnih evidencija bilo gdje u Evropi koji upućuju na višu stopu kriminaliteta među Romima nego ne-romima.
ERRC je provela analizu etničkog profiliranja u Slovačkoj i nije pronašla značajne korelacije između područja gdje su Romi živjeli u najvećem broju slučajeva i povećane stope kriminala. S obzirom na uvjete koje su neki slovački Romi prisiljeni živjeti, to je zapravo prilično izvanredan rezultat. Nema dokaza koji sugeriraju na postojanje visoke romske kriminalnosti, ali milioni ljudi i dalje vjeruju da je to istina.
Romi su prekomjerno zastupljeni u zatvorima, jer su hapšeni mnogo više od ostalih etničkih skupina. U zatvoru često pate od nejednakog postupanja, a u nekim slučajevima umiru u rukama rasista koji su zaduženi za njihovu skrb. Obitelji ostavljene iza sebe su suočene s gubitkom voljene osobe, kao i da moraju započeti dugu borbu za neki oblik pravde od odgovornih. Dvostruka stigma osuđenika i Roma znači da javno mnijenje definitivno nije na njihovoj strani, tako da je na maloj aktivističkoj manjini da traže i bore se za pravdu.
“Manuelova smrt nije bila jedini incident, jer je rasizam sustavan”, izjavio je 9. aprila govornik na prosvjedu Pravda za Manuela.
“Manuelova smrt bila je posljedica anti-romske politike koju je promicala španjolska država. Država koja dehumanizira romsku populaciju s rasnom segregacijom, uz uznemiravanje od strane snaga Državne sigurnosti, uz odsustvo odgovora vlasti na zahtjeve romskog naroda, sa slučajevima zataškivanja smrti i uzroka iste zatvorenika koje imaju znakove nasilja na njihovim tijelima.
Osobno je i političko tako da, rješenje rasizma mora biti i političko.”
(Tekst smo preuzeli sa stranice thenorwichradical.com. Autor teksta: Jonathan Lee)
