Romski
U okviru globalne kampanje UNHCR-a #IBELONG za okončanje apatridije u svijetu do 2024. godine, Regionalno predstavništvo UNHCR-a za jugoistočnu Europu, izradilo je brošuru o situaciji osoba koje su u riziku od apatridije u ovom dijelu Europe.
Danas se za više od deset miliona ljudi širom svijeta, uključujući oko 8.500 ljudi u jugoistočnoj Europi, kaže da nigdje ne pripadaju. Zovu ih “apatridima”. Oni nemaju državljanstvo, čime su im uskraćena temeljna ljudska prava. Život bez državljanstva može značiti život bez obrazovanja, bez medicinske skrbi ili mogućnosti legalnog zapošljavanja. To može značiti život bez slobode kretanja, bez perspektive ili nade. Biti apatrid znači živjeti život nedostojan čovjeku.
UNHCR je 2014. godine pokrenuo kampanju #IBELONG za okončanje apatridije u svijetu u periodu od 10 godina.
Krug apatridije
Ova brošura je izrađena kako bi se dokumentirao cjelokupan napredak koji je postignut u toj oblasti, odnosno u okončanju apatridije I kako bi se pomoglo da se iznađu rješenja za hiljade osoba koje su još uvije u riziku od apatridije I kako bi se pomoglo da izađu iz okrutne zone pravne nevidljivosti.
Naime sve je počelo 2014.godine kada je UNHCR pokrenuo svoju globalnu kampanju # I Belong (ja pripadam) u okončanju apatridije u narednih 10 godina.
Anne-Christiane Eriksson, regionalna predstavnica UNCHR-a za jugoistočnu Europu I predstavnica u BiH, ovom je prilikom izjavila: Mi u UNHCR-u smo itekako ohrabreni napretkom koji je postignut od strane nadležnih vlasti I tijela u ovoj regiji uključujući svakako Bosni I Hercegovinu I isto tako priznajemo I zahvaljujemo se organizacijama civilnog društva I samim zajednicama.
Međutim bez obzira na sve, ostalo je još puno toga što je potrebno uraditi kako bi globalno na hiljade ljudi izašlo iz kruga apatridije. Želimo putem ove kampanje osigurati potpunu mogućnost ostvarenja svih ljudskih prava takvim osoba I omogućiti im da žive život dostojan čovjeka.
Naredak u BiH
Bosna I Hercegovina je ostvarila napredak u oblasti apatridije, na što je u svom nedavnom izvještaju ukazao i komesar za ljudska prava Vijeća Europe.
Posjedovanje dokumenata je preduslov ostvarivanja ne samo ljudskih nego i ostalih prava koja se garantuju građanima BiH. To podrazumijeva i pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju, socijalnoj pomoć. Jasno da ljudi bez dokumenata ostaju na margini društva i bez zaštite, gdje su posebno ugrožena djeca.
“Činjenica je da je BiH mnogo postigla u smanjenju broja osoba pod rizikom od apatridije I da ih je danas manje od stotinu. No, moramo raditi na preostalim slučajevima i uspostaviti održiv system, kako bi se osigurala registracija rođenja i državljanstva, tako da nijedno dijete rođeno u Bosni i Hercegovini ne ostane bez dokumenata”, rekao je Predrag Jović, zamjenik ministrice za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
U naporu da se iskorijeni rizik od apatridije u jugoistočnoj Europi važnu ulogu igraju mnoge organizacije civilnog društva. Za UDAR govorio Emir Prcanović, izvršni direktor “Vaša prava BiH”, nevladine organizacije koja pruža besplatnu pravnu pomoć najugroženijoj populaciji u BiH.
“Sve što smo postigli u rješavanju problema apatridije u BiH je rezultat posvećenog rada, terenskih posjeta i evidencije problema vezanih za apatridiju koja pogađa najugroženije građane našeg društva. Međutim, bitno je naglasiti da iza svake brojke stoji jedna osoba, ljudski život, sudbina”, rekao je Prcanović.
Vidljiva tek nakon 23 godine
Upravo takva jedna sudbina je predstavljena na promociji brošure. Slučaj mlade Romkinje Elvire Čelja koja je tek u 23. godini života po prvi put dobila lične dokumente.
Elvira je rođena 1991.godine u Sarajevu u porodičnoj kući i sticajem okolnosti, nikada nije upisana u matične knjige rođenih. Samim tim je ostala bez ikakvog dokaza o svom rođenju I svom identitetu. Kada je imala 10 godina njeni roditelju su se razveli, njena majka je otišla u Srbiju I njih dvije nikada više nisu bile u kontaktu što je dodatno otežavalo naknadni upis u matične knjige.
U 2011. godini Elvira je saznala za udruženje “Vaša prava” i obratila se za pomoć radi upisa u matične knjige. U toku prikupljanja informacija se saznalo da je Elvira zasnovala vanbračnu zajednicu i rodila četvero djece i da zbog činjenice da ni ona ne posjeduje dokumente, niti jedno dijete nije bilo upisano u matične knjige.
Postupak naknadnog upisa pokrenut je 2011.godine, a koji je zbog promjena u Zakonu o jedinstvenom matičnom broju uspješno okončan tek 2014. godine kada je Elvira dobila Identifikacione dokumente.
“Ja dok nisam imala dokumente bojala sam se izaći na ulicu bilo je kao da ne postojim. Kada sam se udala tada sam tek shvatila koliko mi je sve otežano jer nemam dokumente. Kada sam išla u školu uvijek su mi tražili neke dokumente. Jas am samo imala izjavu na komadu papira na kojoj je pisalo da sam ja Elvira Čelja. Školu sam napustila u drugom razredu jer su stalno tražili neke papire od mene. Malo je reći hvala za sve ove ljude koji su mi pomogli da dobijem dokumente”, rekla je Elvira.
Posebno je naglasila koliko je sretna s tim š to je ona dobila lične dokumente, ali i da je i njeno četvero djece ostvarilo pravo na zdravstvenu zaštitu i da mogu ići u školu. Do sada je sve preglede i lijekove morala plaćati.
(portal-udar.net)
