ŽIVOT MEDIJA U BiH: Plaća ispod prosjeka, ekonomski pritisci, tužbe za klevete

Na nezavidan položaj novinara svakako upućuje i podatak da 54 posto novinara prima plaću nižu od prosječne neto plaće koja je u julu 2020. godine za BiH iznosila 965 KM

811
Foto: Udar

Ekonomski pritisci na medijske kuće i novinare su izrazito prisutni u BiH, jedan je od zaključaka današnje konferencije “Ekonomski pritisci na medije – politika radi profita ili ekonomski pritisak radi politike”, održane u okviru projekta Programa osnaživanja nezavisnih medija koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva.

Radenko Udovičić, menadžer „Programa osnaživanja nezavisnih medija“ ukazao je na nekoliko segmenata koji ukazuju na razne utjecaje kako na medijske kuće tako i na same novinare.

Na nezavidan položaj novinara svakako upućuje i podatak da 54 posto novinara prima plaću nižu od prosječne neto plaće koja je u julu 2020. godine za BiH iznosila 965 KM.

„Prikupljeni podaci su pokazali da novinari imaju manje plaće od prosječnih, a rade mnogo odgovorniji posao. U julu 2020. godine primanja novinara najčešće su se kretala između 500 KM i 1.000 KM (29 posto) te od 1.000 KM do 1.500 KM (20,8 posto), da je svaki deseti novinar (7,2 posto) imao mjesečna primanja do 500 KM, a više od 1.500 KM njih 4,9 posto“,  kazao je Udovičić.

Sljedeći aspekt koji ukazuje na lošu ekonomsku situaciju u ovoj branši svakako predstavlja i problem vrste ugovora po kojima su angažovani novinari.

„U 2019. godini, 57,5 posto novinara je bilo stalno zaposleno, dok je njih 19,3 posto imalo status honorarnog saradnika“, kazao je Udovičić, ukazavši da postoje razlike među medijskim kućama u ovisnosti od tipa medijskog vlasništva.

Prema riječima Udovičića najlošija situacija je u medijima koji su u vlasništvu nevladinih organizacija.

„U privatnim medijima situacija je nešto bolja, ali i tamo više od polovine ispitanika ima plaću nižu od prosječne, oko 54 posto. U javnim medijima, jedna trećina ispitanika ima ovakvu plaću“, kazao je Udovičić.

SLAPP tužbe (Strategic Lawsuit against Public Participation) su također jedan od vidova pritisaka na medije i novinare.

Kako je pojašnjeno na današnjoj konferenciji riječ je o takozvanim tužbama za zastrašivanje, čiji je cilj cenzurisanje i ušutkivanje kritičara na način da ih se opterećuje troškovima pravne odbrane i visokim odštetnim zahtjevima, sve dok ne odustanu od kritičkog pisanja. Na našim prostorima najčešće je ustvari riječ o tužbama za klevetu.

„Može se reći da nije riječ o klasičnom pravnom institutu već društvenoj procjeni. Praktično svaka tužba može biti SLAPP ako je evidentna takva namjera ili posljedica“, objašnjava Udovičić.

Predstavnica web portala Žurnal Tatjana Udovičić govorila je o pritiscima na ovaj medij koji su se uglavnom manifestovali putem tužbi, ali i dva slučaja izricanja mjere zabrane.

„Žurnal je do sada bio tužen ili su u toku procesi za 48 postupaka, od kojih je samo deset pravosnažno okončanih postupaka, što govori i o ažurnosti sudova i koliko dugo traju ti postupci. Još uvijek vodimo postupak iz 2014. godine. Deset slučajeva smo dobili, a ostali su  u toku“, kazala je Udovičić, dodavši da sam broj tužbi predstavlja ekonomski pritisak, bez obzira na visinu odštete u zahtjevu, jer se moraju voditi svi ti procesi što zahtjeva angažman advokata, odlaske novinara i urednika na ročišta, obezbjeđivanje svjedoka.

Gordana Katana iz redakcije portala InfoRadar,  govoreći o vlasničkoj strukturi pojasnila je da je riječ o projektnom portalu te kako nemaju niti će imati reklame, a žive od sredstava dobijenih putem projekata.

“Vodimo sedam sudskih procesa koji su vođeni protiv portala, i moram reći da vodimo 3:0. U pravilu tužbe podižu ili političari za klevetu ili ljudi iz vrha javnih institucija i njima bliski tajkuni. Ono što je bitno jeste da često naknada za materijalnu štetu ili klevetu ide do 2.000 KM, ponekad i do 12.000 što možda nije puno, ali onda shvatate da cilj tih tužbi zapravo nije toliko da vas ekonomski unište, već da vas ušutkaju”, kazala je Katana dodajući da ipak ni ekonomski aspekt tih tužbi nije zanemariv te naglašavajući kako su svi tekstovi za koje su tuženi potkrijepljeni činjenicama, sa kvalitetnim izvorima ali i dokumentima.

Utjecaj vlasti i drugih interesnih sfera također nije zamariv kada se govori o ekonomskim utjecajima na medije.

Kako je prezentovano na današnjoj konferenciji institucije na svim nivoima u BiH godišnje troše oko 30 miliona KM na medije. Na objavljivanje oglasa, javnih poziva i tendera godišnje se troši oko 1,5 miliona KM, dok se na angažovanje medija koji bi pratili rad opštinskih organa vlasti ili pravili hronike aktuelnosti, te na druge vrste promocija, troši više od pet miliona maraka godišnje.

Također, rezultati istraživanja u okviru projekta upućuju na to da je medijsko tržište BiH malo i po svim zakonomjernostima ekonomije i tržišne logike ne može podnijeti ovako veliki broj medija.