Život Roma u Banjaluci: Školovanje je neophodno, ali nije više garant dobijanja posla

Naselje je bilo puno dječije graje , a danas je slika drugačija, jer ljudi odlaze iz ovog naselja i grada u potrazi za boljim uslovima života. Ipak, i pored svega, ostalo je da se nada sa će dobito posao i ona i njen brat i sestra koji su takođe završili srednju školu

2266
Foto: Udar arhiva

“Na području Banjaluke prije  posljednjeg rata u BiH, živjelo je oko 6 hiljada Roma. Nakon završetka rata u Banjaluci je ostalo da živi oko 500 Roma, ali se taj broj iz godine u godinu smanjuje, tako da sada na području Banjaluke imamo samo 40 porodica”, kazao je Bahrudin Ramić predsjednik Udruženja Roma “Veseli brijeg” u Banjaluci.

Grad Banjaluka do sada je izgradio stambenu zgradu sa sedam stanova, gdje su smještene porodice koje ranije nisu imale krov nad glavom. Ramić kaže da Grad za romsku djecu koja pohađaju školu obezbjeđuje udžbenike i stipendije. Osnovnu školu pohađa 10 učenika Roma, srednju 6 učenika i dvoje idu na fakultet. Broj učenika koji se upisuje u osovnu i srednju školu, svake godine se osipa i smanjuje, ističa Bahrudin Ramić.

Veliki problem za Rome u Banjaluci predstavlja nezaposlenost. Većina Roma živi od sakupljanja i prodaje sekundarnih sirovina, što nije dovoljno za obezbjeđivanje osnovnih sredstava za život.

Prema riječima Ramića, ranije je Udrženju Roma nuđeno da fabrika obuće “Bema” iz Banjaluke zaposli određeni broj Roma, ali da nije bilo interesa među Romima, što je poražavajuće. Ističe da u Banjaluci ima i fakultetski obrazovanih Roma koji su zaposleni u državnim firmama, ali da su to izuzeci u odnosu na ukupni društveni ambijent u kojem se nalazi ova populacija.

Umjetničke rukotvorine, hobi i prihod

Bahrudin Ramić

Bahrudin Ramić, inače, piše poeziju, bavi se i slikanjem, te živi od prodaje suvenira i knjiga. Svaki dan, osim kada je kiša ili ružno vrijeme, dođe i postavi svoju tezgu u blizini džamije Ferhadija. Tako je bilo i toga dana kada smo ga zatekli na radnom mjestu. Bilo je sunčano vrijeme, pa je mogao da radi. Kaže, “ovdje sam  svaki dan do prve kiše”.

„Kada je kiša ne izlazim, jer na otvorenom bi pokisle i knjige i slike, a i ja“, kroz smijeh kaže Ramić.

Priča da nekada uspije da proda nešto od onoga što se nalazi na njegovoj tezgi, dok nekada bude u situaciji da ništa ne proda. Osim ovog posla, Ramić sakuplja i sekundarne sirovine te željezo i prodaje. Kaže nije ga sramota da i to radi kako bi sebi i svojoj porodici obezbijedio  najminimalnija sredstva za život. Bahrudin Ramić objavio je zbirku pjesama “Zora Cigana” koja je štampana  i prevedena na engleski jezik uz finansijsku podršku Ministarstva prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske.

Pitali smo Ramića, da li još piše pjesme, i da li bi nam mogao  odrecitovati jednu od svojih pjesama, što je odbio moleći za razumijevanje. Nije mi do pjesme, kaže on, govoreći da je izgubio inspiraciju.

“Kada jedva preživljavam, kada gledam kako ću kuputi lijekove za bolesnu suprugu, kada se borim sa drugim životnim poteškoćama, ne znam šta može da me motiviše i inspiriše da pišem i govorim poeziju”, govori on.

U bivšoj Jugoslaviji je svima bilo bolje

Govoreći o zdravstvenoj zaštiti Roma u Banjaluci, Ramić ističe da oni koji nisu zaposleni su prijavljeni na Biro za zapošljavanje i tako imaju mogućnost da im se ovjere zdravstvene knjižice i da se liječe.

“Tako da barem to nije problem”, kaže Ramić.

Pitali smo Bahrudina da li bi mogao da uporedi život Roma u Banjaluci nekada i sada, na šta nam je odgovorio da su svi narodi, pa tako i Romi u BiH bolje živjeli, posebno prije posljednjeg rata na prostoru bivše Jugoslavije.

Kaže tada su mogli svi da se i obrazuju i da rade, privreda je radila, mogao se mnogo lakše naći posao, dok, kako kaže, samim tim što je privredna proizvodnja na mnogo manjem nivou nego ranije, mnogo teže dolaze do posla svi narodi u BiH, pa tako i Romi.
“U prijeratnom periodu nije se mnogo gledalo ko je ko i kojem narodu pripada, već hoće li da radi ili ne? Nažalost, ta vremena su odvno prošla”, kaže Ramić i smatra da bi Grad Banjakuka i ostale institucije, trebale  da povedu  malo više brige o  malom broju Roma koji žive u ovom  gradu.

Pomoć Grada za obrazovanje Roma

Ramić ističe značaj pomoći Grada Banjakuka u obrazovanju Romske djece. Kaže svake godine Grad učenicima obezbjeđuje udžbenike, školski pribor, a onima koji idu u srednje škole i na fakultete daje stipendije.

Kaže da je ovo za svaku pohvalu, ali i pored toga, broj školaraca i uopšte Roma u Banjaluci se smanjue. I Romi, kao i drugi narodi, odlaze ne samo iz Banjaluke, već i iz čitave Republike Srpske i BiH.

“Svjedoci smo da takvo stanje nije samo u BiH, već ljudi u potrazi za boljim životom, odlaze i iz Hrvatske, Srbije i drugih zemalja Balkana”, istakao je Bahrudun Ramić, predsjednik Udruženja Roma  ”Veseli brijeg” u Banjaluci.

Priča iz “mahale”

Posebno teško žive višečlane romske porodice. Jedna od njih je i porodica Šestić koja ima osmoro djece. Majka Peba je nezaposlena, osim toga je i bubrežni bolesnik, te svaki dan ide na dijalizu. Od Centra za socijalni rad prima mjesečno 120 KM. Njen suprug Bajro sakuplja željezo i druge sekundarne sirovine, prodaje ih i od tih sredstava izdržava višečlanu porodicu.

Bajro Šestić

Ističe da nimalo nije lako u ovakvim okolnostima živjeti i prehranjivati porodicu. Kaže da je završio samo osnovnu školu, te u to vrijeme, nije shvatao značaj obrazovanja. Sada uviđa da je teško doći do posla ako čovjek nema obrazovanje. Zato je uložio napor da se školuje njegovih troje djece.

Izdvajao je posljednju marku da bi djecu  poslao u školu. Bajro navodi  da su u obrazovanju romske djece u Banjaluci, pa tako i njegove, mnogo pomogle donacije Grada i nekadašnje predsjednice Udruženja Roma, Šahe Ahmetović. Djeca su završila  srednje škole, kaže Bajro.
„Jedno za frizera, drugo za pekara i treće za poslastičara, ali još nisu dobili posao. Danas se teško dolazi do posla, a posebno je teško za nas Rome, jer  izbjegavaju  i nerado zapošljavaju Rome”, kaže Šestić.

Maja Šestić sa roditeljima i braćom i sestrama živi u naselju Veseli brijeg. Prije nekoliko godina završila je srednju školu. Nadala se zaposlenju i da će moći da živi od svog rada, ali posao još nije pronašla. Kaže, teško se živi, jer u višečlanoj porodici samo otac radi i to tako što sakuplja sekundarne sirovine.

Maja kaže da se upravo vidjevši kako teško žive Romi koji se nisu obrazovali, trudila i zajedno sa bratom i sestrom, redovno pohađala osnovnu školu, nakon čega su upisali i završili srednju. Iako još nije pronašla posao, nada se da će početi raditi, te imati sredstva za sebe, ali i pomogli porodici. Ističe da je obrazovanje romske djece od izuzetne važnosti  i preporučuje svima koji su u prilici da se školuju.

Prisjeća se Maja svojih školskih dana, kada je bila uključena i u rad folklorne sekcije, koja je nekada djelovala u Udruženju Roma “Veseli brijeg”, kada je predsjednica ovog Udruženja bila Šaha Ahmetović. Tada je iz ovog naselja u osnovnu školu išlo 20-tak učenika Roma.

Naselje je bilo puno dječije graje, a danas je slika drugačija, jer ljudi odlaze iz ovog naselja i grada u potrazi za boljim uslovima života. Ipak, i pored svega, ostalo je da se nada sa će dobito posao i ona i njen brat i sestra koji su takođe završili srednju školu.

Jedna od romskih porodica koja živi u naselju Veseli brijeg, a koji nisu željeli da im pominjemo imena, ispričali su da imaju dvoje djece koji pohađaju Osnovnu školu “Branko Radičević” u banjalučkom naselju Starčevica. Oboje roditelja su nezaposleni. Kažu, nije lako, ali shvataju značaj obrazovanja, pa se svim snagama trude da im djeca završe barem osnovnu školu. Njihova djeca su među malobrojnom romskom djecom koja pohađaju osnovnu školu u Banjaluci.

Idriz Mujkić, predsjednik je Skupštine Udruženja Roma „Veseli brijeg”, koji je dugo godina bio  sekretar Udruženja Roma. Kaže da preostali Romi u Banjaluci žive teško. U svoje vrijeme on je završio osnovu, srednju i višu školu. Njegova braća su, priča Idriz, fakultetski obrazovani i bili su svi zaposleni i dobro živjeli od svoga rada. Danas je slika života Roma sasvim drugačija, ne samo u Banjaluci već i cijeloj BiH,  jer je većina njih nezaposlena, a veliki broj se odselio iz Banjaluke.

Ističe da o malobrojnoj Romskoj zajednici u Banjaluci nema ko da se brine. Sadašnje Udruženje ne funkcioniše na odgovarajući način i nema dovoljno kapaciteta da nešto uradi,  a izostala je i podrška nadležnih institucija. Danas u naselju, prema kazivanju Mujkića, živi oko 500 Roma, a nekada je na Veselim brijegu bilo ok 300 kuća. Sa smanjenjem broja Roma, usljed odlaska u zemlje Zapadne Evrope, na Veselom brijegu je sve manje djece. Mali je broj je onih koji pohađaju srednju školu, a problema ima i osnovnoškolskom obrazovanju.

Romsko naselje Veseli brijeg

Vannastavne aktivnosti podrška redovnom obrazovanju

Prema riječima Darije Mićić direktorice Osnove škole ”Branko Radičević“ u Banjaluci,  ove godine  školu  je pohađalo 6 učenika romske nacionalnosti. Od toga, troje učenika su redovno pohađali nastavu i to jedna učenica koja je završala deveti razred, jedan učenik je završio sedmi, jedna učenica treći razred ove škole.

“Tri učenika su povremeno pohađali nastavu. Djevojčica koja je završila deveti razed, osim dobrih rezultata u nastavi bila je uključena u školski hor, a učenica trećeg razreda, koja je  je takođe pokazala dobre razultate u nastavi, bila je uključena i rad ritmičke sekcije”, istakla je Mićić. Prema njenim riječima, u Banjaluci za učenike koji nisu redovno pohađali nastavu i koji nisu uspješno završili razred, biće omogućeno polaganje razrednog ispita.

Pomoćnik ministra za osnovno, srednje i visoko obrazovanje u Ministarstvu prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske, Radmila Kocić-Ćućić, u izjavi  za emisiju “Korijeni” Radija Republike Srpske, navela je  da  je 410 Roma u školskoj 2017/2018. godini bilo uključeno u sistem obrazovanja u Republici Srpskoj. Ona je naglasila da su dobre rezultete pokazali određeni  programi i projekti. Posebno se može izdvojiti projekat koji je rađen u posljednjih nekoliko godina, a čiji je cilj bio uključivanje romske djece u redovan sistem obrazovanja, a to je trogodišnji projekat “Osnovno pravo na obrazovanje” koji je realizovalo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske u saradnji sa organizacijom “Save the  Childern”.

Ovim projektom bili su obuhvaćeni učenici romske populacije koji nisu redovno pohađali nastavu i njima je omogućeno da završe osnovno obrazovanje, a projekat je realizovan na području Bijeljine, Banjaluke i Gradiške. Ove škole koje su bile uključene u projekat i još sedam škola, dobile su licencu za obrazovanje odraslih. Dakle, svaki Rom koji nije završio osnovnu ili srednju školu, imao je priliku da završi obrazovanje.

Ovi programi su se intenzivno provodili od 2010. do 2014. godine, a i sada postoje određeni programi, ali su oni vezani za kulturu. Recimo u 2017. godini, izdvojena su sredstva za kulturno stvaralaštvo Roma za projekat “Osmi april- Dan Roma” dok je Romski informativni centar Gradiška radio projekat “Romska početnica”.

„Mi u samom osnovnom obrazovanju imamo i druge programe koje radimo kroz dodatnu i dopunsku nastavu. Pokazalo se da je uključivanje romske djece u dramske i recitatorske sekcije dalo određene rezultate. Neki su se pokazali i kao izvrsni, a i pokazalo se da tamo gdje su djeca Romi bili uključeni u ove sekcije imali su u veći odziv i uspjeh na redovnim časovima u osnovnoj školi“, zaključila je  pomoćnica za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u Ministarstvu prosvjete  i kulture RS Radmila Kocić- Ćućić. Ona je istakla da će Ministarstvo prosvjete i kulture i u budućem periodu  izdvajati sredstva i sprovoditi programe  za bolje uključivanje djece Roma u obrzovni sistem u Republici Srpskoj.

(portal-udar.net)