Romski
Naselje Prutače kod Brčkog, nekada je bilo je humanitarno, zatim izbjegličko, a danas, kako mnogi govre, ovo naselje karantin. O ovom neuslovnom naselju i životu njegovih stanovika, naš portal je već nekoliko puta pisao. Nažalost, od našeg posljednjeg pisanja, malo, ili gotovo ništa se nije promjenilo. Ovo naselje je i dalje ruglo u ovom djelu naše zemlje, a život u njemu, po tvrdnjama mještana, postaje vrlo opasan.
Život bez pitke vode
U Prutačama, gdje uglavnom žive Romi nema pitke vode. Iz naselja se ne izvozi smeće, čije gomilanje može izazvati veliku ekološku katastrofu. Zbog nebrige nadležnih u Brčkom, ovo naselje postalo je izvor opće opasnosti.
Problemi u ovom naselju ne tiču se samo vode. U Prutačama postoji i problem bezbjednosti, jer ne postoji evidencija ljudi koji žive tamo. Kada se na ovaj porblem dodaju i problemi loše ulična rasvjete, dovoda vode, odvoza smeća i sanitarnih uslova, pa sve do eventualnih požara zastarjelih zgrada, s pravom se možemo pitati da zašto nadležne institucije ne žele da riješe nagomilane probleme u ovom naseljeu?
Nema novca, ima smeća
Kako smo već rekli, u ovom naselju ne postoji regularni dovod pitke vode, a i ono malo izvora koji postoje su u vrlo lošem stanju.
Tokom zime, ukoliko se mještani ne snađu kupiti drva za ogrev, najćešće pribjegavaju raskivanju drvnih površina u humanitarnim stanovima, ili odlaze u illegalnu sječu drva, što se već godinama ponavlja.
Tokom ranijih istraživanja ove teme, došli smo do nezvaničnih podataka kako je u protekle tri godine u ovom naselju preminulo preko stotinu osoba od zaraznih bolesti zbog veoma loših sanitarnih uslova.
„Nekoliko puta smo preko OSCE-a pokušavali pokrenuti razne sastanke sa Odjeljenjem za Komunalne poslove Brčko, ali bez uspjeha. Ne odazivaju se na bilo kakve sastanke kada se govori o Prutačama“, govori za Udar Elvis Ahmetović, mještanin ovog naselja.
Situacija je takva, dodaje on, da ovdje ljudi nemaju sredstva za normalan život, pa se Ahmetović pita, kako iko može očekivati da ovi ljudi poplaćaju sve obaveze, kada nemaju ni za osnovne životne potrebe.
Odvoz smeća, snabdijevanje električnom energijom i dovod pitke vode ovim ljudima nisu dostupni. Razlozi, kako saznajemo od predstavnika Misije OSCE-a u BiH su uglavnom neredovno plaćanje komunalnih obaveza.
Ponižavajuća činjenica je da, pored svega navedenog, u čitavom naselju u kojem živi preko 200 porodica, ne postoji niti jedan kontejner za odlaganje smeća. Zbog toga su nastale raznorazne „divlje deponije“ gdje stanovništvo odlaže smeće.
No, postavlja se pitanje, kakva bi vajda bila toga kada se smeće ionako ne odvozi, pa se ponovo vraćamo na početak.
I dalje bez pomaka
Sanacija divljih deponija i uspostava kanalizacione mreže za Dr. Nihada Šibonjića predstavljaju prioritete kako bi se higijenska situacija u ovom naselju dovela u prihvatljivo stanje.
„Ovdje imamo posebno socio- ekonomsko stanje gdje je i higijena jako niska. Zbog toga nam je jasno da se ovo naselje nalazi u takvom stanju da predstavlja idealno tlo za širenje bolesti“, rekao je Šibonjić, u svojoj izjavi za otisak.ba u septembru prošle godine.
Na upit da li je bilo pomaka, kada se govori o higijenskim uslovima u ovom naselju, predstavnik Odjela za zdravstvo i ostale usluge, Sabrija Čandić okarakterisao je stanje kao „evidentno loše“, pomaci koji se dešavaju su veoma mali i skoro pa neprimjetni.
Odjela za zdravstvo, edukacijama stanovništva o sanitarnim uslovima, nije mogla puno pomoći. Ovim ljudima je potrebna voda, kanalizacija i sve ono što je preduslov da njihov život bude minimalno pristojan.
Fazlija Ahmetović, mještanin Prutača kaže da bi radije živio u nekoj šupi, nego u ovom naselju.
„Znate li vi kako je živjeti okružen prljavštinom?! Ne moraju moja djeca biti prljava da bi se neko zarazio. Čitavo naselje je prljavo, a niko da nam pomogne. Stalno nam dolaze, pa drže predavanja o higijeni ovi iz zdravstva, ali džaba meni to znanje kad ja ne mogu kupiti te higijenske preparate, jedva preživljavamo i ovako“, kaže Fazlija.
Kako saznajemo i od drugih stanovnika, epidemije šuge najčešće započinju u jednom domaćinstvu, a imajući u vidu kako je ovo naselje izuzetno gusto naseljeno, epidemija se vrlo brzo širi od porodice do porodice.
Praksa širom Evrope
Ovo što se dešava u Prutačama, dio je šireg problema koji se manifestuje na isti način u mnogim romskim naseljima širom Evrope. Čak i gdje je dotok vode dostupan svakom neromskom domaćinstvu, mnogi Rom nisu u mogućnosti pristupiti ovim najosnovnijim i najpotrebnijim uslugama.
Prema izvještajima od strane Europskog centra za prava Roma, situacija je već alarmantna na području Centralne i Jugoistočne Europe, gdje hiljade Roma u 21. stoljeću živi u nehumanim uslovima. Širom Europe romski narod primoran je putovati do najbližih izvora vode, koja su nerijetko upitnog kvaliteta, jer se radi o prirodnim, ili izvorima koji nisu predviđeni za piće. U mnogim slučajevima čak i u naseljima gdje su instalirani dovodi za vodu, u većini slučajeva isti su i isključeni, jer Romi nemaju sredstva da redovno plaćaju račune.
„Vjerujte mi da mi je više dodijalo, za nas ovdje nikoga nije briga! Dolaze nam kada trebaju raditi ankete i na nama zarađivati pare. Kada je nama nešto potrebno, nigdje nikoga nema. Ljudi dragi, ljudi se ovdje ubijaju zbog neimaštine! Kako to nikome nije jasno, ljudi nemaju para da prežive, a samo slušam na vijestima kako govore protiv Roma što prose, pa kako će drugačije preživjeti?! Još samo fali da nam zabranite i željezo da sakupljamo, pa da crknemo od gladi“, govori za naš portal Sabita Muratović, mještanka Prutača.
S vremna na vrijeme, neka udruženja organizuju akcije čišćenja deponija, ali usred nepostojanja adekvatnog mjesta za odlaganje smeća, situacija se vraća na isto kroz samo nekoliko dana.
Suočeni sa upitom povodom sprečavanja te uklanjanja illegalnih deponija smeća, asistentica direktora JP “Komunalno” Jelena Lugonja navodi u jedno izjavi za medije je rekla da oni „jednostavno nemaju nadležnost u ovom slučaju, jer se deponije nalaze uglavnom na privatnim posjedima, a u privatan posjed naši zaposlenici i radne mašine nemaju dozvolu da ulaze niti uklanjaju bilo kakav otpad bez saglasnosti ili zahtjeva vlasnika, što u ovom slučaju nemamo. Kada je riječ o kontejnerima, uklonjeni su na zahtjev vlasnika, jer su bili na privatnom posjedu.”
U čijoj je nadležnosti?
Mirela Hadžić iz MZ Prutače, potvrdila nam je da se problem u Prutačama ne rješava jako dugo, te da su često apelovali na nadležne, ali nije bilo reakcije.
„Kada pokušamo da se žalimo u Gradskoj upravi, najčešći odgovor koji dobijemo jeste da naš problem nije u njihovoj nadležnosti i tako od vrata do vrata. Pa u čijoj je nadležnosti? Kada smo apelovali za žohare, za uši i za sve ostalo, dobijali smo iste odgovore” rekla je Hadžić.
Vajke Cirić, uposlenica OSCE-a tokom priprme ovog teksta, rekla nam je da JP „Komunalno Brčko“ zahtjeva da se usluge koje oni nude plate.
Iako se ovdje govori o izuzetno socijalno ugroženoj kategoriji društva „JP Komunalno“, nije u mogućnosti smanjiti cijenu plaćanja usluga ili je kompletno isključiti, jer bi to značilo da gube novac.
„Jedina solucija trenutno jeste da se u budžetu Vlade predvide sredstva koja bi bila isplaćivana tokom godine Komunalnom za pružanje usluga ovom naselju, što Misija OSCE-a i nastoji omogućiti kroz procese zagovaranja i lobiranja“, rekla je Cirić.
Ovdje je sasvim jasno da u ovom slučaju rješenje problema zavisi isključivo od volje nadležnih. Da li će do toga doći, ostaje nam da sačekamo sljedeću godinu kada se bude usvoji novi budžet.
(portal-udar.net)
