Romski
Pandemija virusa korona i dalje je najaktuelnijih tema, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijelom svijetu. Sve ono što je donijela sa sobom, uticalo je na živote svih nas. Poseban uticaj, pandemija je imala na obrazovni sistem. „Preko noći“ se sve preselio u online svijet. Sve ovo je zahtijevalo dodatne napore i pritisak na studente, srednjoškolce, osnovce i njihove roditelje.
STUDIRANJE VS. PANDEMIJA
Kada govorimo o studentskoj populaciji, pandemija je uticala na njih tako da su morali obezbjediti novac za sve finansijske troškove koje iziskuje online studiranje. Početkom pandemije desio se veliki gubitak radnih mjesta i smanjenje prihoda, pa veliki broj roditelja nije vise bio u prilici da studentima obezbjedi svu adekvatnu finansijsku pomoć.
Veliki broj studenata je paralelno radilo i studiralo i time obezbjeđivalo sredstva za finansiranje troškova studija. Ta mogućnost je pandemijom gotovo potpuno uskraćena, jer su studentski poslovi u ovoj situaciji postali manje dostupni. Na stipendije se nije moglo posebno računati, s obzirom na to da je veliki broj sredstava bio preusmjeren na borbu protv pandemije. Još jedan problem koji se pojavio, bio je kupovina tehničke opreme koja je nephodna za praćenje nastave i pristupanje ispitnim obavezama.
Predavanja se prate preko online platformi, ispiti su takođe uglavnom online, samostalno se rade seminarski radovi, a prakse nema – ukratko, ovo je studiranje u vrijeme pandemije.
STUDENTSKI DOMOVI
Uslovi u studentskim domovima u glavom gradu BiH su jako loši. Oštećeni zidovi, stari i otrcan namještaj, zajedničko kupatilo. Bilo je obećanja o modernizaciji postojećih studentskih domova u saradnji sa svim nivoima vlasti i drugim kantonima, te vraćanje kapaciteta njihovoj primarnoj namjeni, no sve je ostalo na tome.
Članovi Udruženja studenata Studentskog centra održali su proteste u aprilu ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo, čime su htjeli da ukažu na sve ove probleme. Loša situacija u domovima i loše ophođenje naležnih prema studentima – to su bila dva osnovna i dovoljna razloga da student protestuju.
Menza koja ostaje bez hrane, bonovi koji se ne mogu iskoristit, život u teškim uvjetim. Na sve ovo, kada se studentski dom pretvorio u izolatorij, novac koji su studenti dali za smještaj, nikada im nije bio vraćen.
-Dakle, mi se vraćamo stoljećima unazad. Dobili smo mi nešto od kantona, a to nešto je, kako oni kažu, enormna količina krompira. Mi nismo platili krompir, već svu hranu koja je navedena u meniju. Pokušavaju nas kao utješiti krompirom. Nama treba direktor, potpisnik, da potpiše javne nabavke i isplate dobavljačima. Mi imamo zalihe hrane za još nekoliko dana. Mi nećemo da živimo na tome da redovno sve plaćamo, a da ovisimo o nekim donacijama. Ono što smo platili, treba da dobijemo. Valjda su sada prešli sve granice, nema direktora, tj. onoga ko će potpisati isplate – rekao je jedan od studenata.
Abir Kahal, jedna je od stanarki studentskog doma u Nedžarićima. Abir je studentica druge godine sigurnosnih studija na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. Abir ima 21 godinu.
Ona se, kako kaže, tek navikla na studentski život i završili prvi semestar, te je nakon toga došlo novo doba u kojem je njeno studiranje i studentske obveze i nastavu na fakultetima, zamjenila online studiranjem.
–Bilo mi je teško naviklnuti se na novi način studiranja. Na prvi pogled činilo se kao veom lakše od klasičnog načina. Bili smo bili primorani i mi, a i profesori da se prilagodimo jedni drugima – ističe ona.
Ona samtra da je puno lakše i efikasnije slušati predavanja u amfitetru, jer online način studiranja ima neke nedostatke kao što je nemogučnost izvođenja praktične nastave:
“Puno vremena provodimo za računarima, često nam neke stvari ne budu jasne te ih ne možemo razumjeti na način na koji bismo ih shvatili na klasičnom predavanju.“
Abir je studentski dom ostalo u lijep sjećanju zbog prijateljstava koje je stekla, ali o uslovima u studentskom domu nije imala riječi hvale:
“Zbog nastale situacije morali smo napustiti studentski dom. Unaprijed smo platili polovinu marta i juna, međutim nikada nismo dobili povrat novca za period koji nismo boravili u studentskom domu jer je dom bio izolatorij za oboljele od Korona virusa”
Ističe kako studentski domovi imaju veliku ulogu za studente koji dolaze iz drugih gradova, te kako studenti moraju biti ujedinjeni da bi se problemi u studentskim domovima riješili.
–U glavnom gradu BiH, u Kantonu sa najviše novca, student žive u jako lošim uslovima. Za mene dom ima veliku ulogu, zajedno sa ostalim studentima i stanarim studentskih domova u Neđaričima i Bjelavama ću se boriti za naša prava, a možemo se izboriti samo ukoliko budemo ujedinjeni – rekal je Abir.
Ono što je dovelo same studente i JU Studentski centar u ovu situaciju jeste to što vlast dugo ne mare i prebacuju odgovornosti sa jednih na druge. Vrijeme je da se da se ustanovi u čijoj nadležnosti je rješavanje trenutne situacije te da se na ozbiljan način počnu rješavati problemi, a studentima obezbjede bolji uslovi za život.
(Portal Udar)
