Romski
Problem ili pristup tzv. dvostruke konotacije širi i faktički gotovo legalizira pozdrav „Za dom spremni„ unatoč činjenice što je Ustavni sud RH u više navrata nedvosmisleno i bez konotacija jasno izrazio stajalište da se radi o pozdravu nacističkog ustaškog režima koji je nespojiv s Ustavom RH, a kritika pozdrava „Za dom spremni„ kao jednog od postulata i simbola fašističke ideologije istaknuti su još u analizi Pučke pravobraniteljice iz 2017. godine koja se pri tome poziva i na međunarodne kritike i standarde (Vijeće Europe, UN). Unatoč toga, na javnim manifestacijama i na njihovim marginama ovaj pozdrav sve više dobiva pravo građanstva, a s tim, htjeli to ili ne, i neke vrlo neugodne povijesne asocijacije. I dok se dio te ikonografije nastoji prikazati kao neki tobožnji izraz hrvatskog nacionalnog zajedništva, jedinstva i domoljublja, otvaraju se duboke, a možda i potencijalno opasne, podjele unutar hrvatskog društva jer je isto tako i mnogo indicija da dio građanstva na to gleda kritički i s velikom odbojnošću. Dapače, za neke skupine građana, npr. za neke nacionalne manjine, ova povremeno provokativna atmosfera može izazivati i osjećaj shvatljive i objektivne nelagode pa onda i straha i ugroženosti. Zato se pred hrvatskim društvom, možda više nego ikad dosada, nameće potreba objektivnog i odgovornog suočavanja s povijesnom prošlošću, kako nam ne bi suočavanje sa sadašnjošću postao težak društveni i politički teret.
„Ajmo, ajmo, ajmo ustaše, ustaše!“ i „Za dom! – Spremni“ odjekivalo je te nedjeljne večeri stadionom na Poljudu iz 25.000 grla. Uzvici su parali ljetnu kišovitu noć i mrak koji je obavijao stadion tek sablasno osvijetljen navijačkim bakljama. Poziv i gromoglasni odgovor jasno govore da to nije bio spontani čin, jer što bi toj spontanosti trebao biti povod: nogomet, NK Istra?! Nije bio ni rezultat aktualnog ambijenta – preneseni osjećaj s Thompsonovog srpanjskog koncerta, ili ozračje obilježavanja 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“?! Ne, to je bio pokazatelj da se višegodišnji trud činjenja i nečinjenja na relativizaciji prošlosti i povijesnom revizionizmu isplatio i da je došlo do normalizacije nečega što je zdravo razumski neprihvatljivo. Potvrda tome je da nije reagirao nitko iz politike, ni sadašnji ni bivši gradonačelnik, koji su obojica uredno javili da bi čestitali praznik braniteljima. Tek, uz nekoliko oštrih novinarskih napisa, podpredsjednik splitskih antifašista Tomislav Bogović, govoreći o „nevjerojatnoj transformaciji navijačke svijesti“ te ističući da „koketiranje s ustaštvom nema nikakve veze s poviješću Hajduka“. Ako se danas hajdučki puk odriče zvijezde na „bilom dresu“ (zadnji primjer mural u čast Blaža Sliškovića – Bake), a istovremeno se kiti ustaškim folklorom („Maxovi Mesari“, „Ajmo ustaše“, „Za dom spremni“), onda nisu u pitanju nekakvi sporadični ispadi već osmišljeni (ideološki) narativ“.
A nije da nije uložen napor. Samo da se prisjetimo Joa Šimunića, koji je na Maksimiru pozivao publiku „Za dom!“, a ona mu srčano odgovarala „Spremni!“. Tu atmosferu je tadašnja predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, opisala veličanstvenom. Svoj doprinos je dao i premijer Andrej Plenković, osnivanjem čuvene „komisije“, odnosno Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje je relativiziralo pozdrav „Za dom! – Spremni!“ uvodeći pojam „dvostruke konotacije“. Doprinos je dalo i pravosuđe šarolikom primjenom zakona, Bolje rečeno derogiranjem zakona pozivajući se na mišljenje „komisije“, a ne na članke zakona i stav Ustavnog suda. Tome je posebno doprinio Visoki prekršajni sud u slučaju Thompsonove pjesme Bojna Čavoglave, dajući u svojoj presudi od 3. lipnja 2020. godine „zeleno svjetlo“ uvodnim „stihovima“ – Za dom! Spremni!.
PROBLEM DVOSTRUKE KONOTACIJE
U povodu učestalih novinarskih upita i zamolbi za komentar navedene odluke sjednice svih sudaca Visokog prekršajnog suda RH (VPS), Ustavni sud RH, koji se inače četiri puta izjašnjavao o službenom pozdravu NDH, je izdao priopćenje u kojem navodi da je u odnosu na pozdrav ,,Za dom, spremni” (ZDS), u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu NDH te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom RH. Taj stav Ustavnog suda nije pokolebao Visoki prekršajni sud da 23. svibnja ove godine potvrdi oslobađajuću presudu zbog specifičnih okolnosti korištenja pozdrava „Za dom spremni“ izrečenog „u okviru obilježavanja 30. obljetnice osnutka HOS-a, ispred spomenika Žarka Manjkasa Crvenkape, koji branitelj je poginuo u Domovinskom ratu kao pripadnik HOS-a, na čijem grbu se nalazi taj natpis“ te je time riječ o „izuzetku od ustaljene sudske prakse o nedopuštenosti korištenja tog pozdrava u javnom prostoru“. Kako je javnost izvijestio tjednik Express VPS je u ožujku ove godine, vezano uz ZDS, donio pravomoćnu presudu protiv Ministarstva unutarnjih poslova, a u korist Marka Skeje bivšeg zapovjednika HOS-a, „pomičući granice korištenja tog ustaškog pozdrava“.
I na kraju se sve razgolitilo u Saboru. U polemici sa predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem, zastupnica stranke Možemo! Jelena Miloš, je upozorila na pitanje korištenja pozdrava ZDS, na što joj je Jandroković upućujuće arogantno (izbjegavši i odgovor je li na Thompsonovom koncertu povikao Spremni!) odgovorio kako postoji presuda VPS-a. Na to ga je ona upitala poštuje li odluku Ustavnog suda koja se odnosi baš na presudu VPS-a. Predsjednik Sabora joj je na to rekao kako ona na hrvatsku prošlost i sadašnjost gleda na jedan način, a on na drugi i da se vjerojatno neće složiti. Koji je to drugi način Jandroković je pokazao ne reagirajući na uzvik „ZDS“ Mostovog zastupnika za saborskom govornicom Mira Bulja. Tako je postignuto suglasje zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, a nasuprot stavu Ustavnog suda.
Problem nije od jučer. Gledali smo kolone HOS-ovaca i navijača kako marširaju ulicama Splita, Knina… i uzvikuju parole. Organi sigurnosti uglavnom su pasivno to promatrali ili se vadili na to da događaj snimaju pa da će postupak provesti naknadno. To je s najvišeg mjesta, podpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davor Božinovića rečeno i nakon nedavnih ustašovanja u centru Zagreba, prije Thompsonovog koncerta. To je rečeno i kada se orgijalo u Imotskom. Osokoljen ambijentom i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković je pozdravljao „starim hrvatskim pozdravom“. Prije pola godine, 26. siječnja, splitskim ulicama je marširala skupina mladih crnokošuljaša skandirajući isto ono što se u nedjelju, na otvaranju nogometnog prvenstva moglo čuti na Poljudu. Bilo je to uoči utakmice Hajduka i Slaven Belupa, dan uoči 80. obljetnice oslobođenja Auschwitza, nacističkog logora smrti u kojem je pobijeno više od milijun Židova. Dio navijača imao je organiziran korteo od Matejuške do stadiona. Sve je zabilježeno na video snimci nastaloj oko 200 metara od stadiona.
MUČNI PODSJETNIK
„Još traje kriminalističko istraživanje i kad budemo imali sve relevantne informacije o tome ćemo obavijestiti javnost“ izjavili su u splitskoj policiji. Kriminalistička obrada još traje, a tako će potrajati i ona iz centra Zagreba. Pritom je teško shvatljivo da se splitski gradonačelnik Ivica Puljak, koji se javljao na svaku sitnicu u gradu, tada oglasio tek nakon dva dana i to na upit novinara. Vjerojatno zbog izborne kampanje i procjene „marketinške“ štete. Znakovito je da se glede najnovijeg događaja nije oglasio ni novi gradonačelnik Tomislav Šuta. Vjerojatno i on ima neke obzire gledajući da mu predsjednik stranke dolazi Thompsonu na noge i uzima autogram.
Mogu li građani u takvoj atmosferi osjećati da će biti zaštićeni? Imaju li građani, pogotovo neke skupine, pravo osjećati se ugroženima? Pozdrav ustaškog pokreta i Nezavisne države Hrvatske “Za dom spremni“ prisutan je na društvenim mrežama, spomen obilježjima, koncertima, prosvjedima i drugim skupovima, učestalo se izvikuje na sportskim natjecanjima, a koriste ga i pojedine političke stranke i braniteljske udruge. Unatoč brojnim osudama od strane dijela povjesničara, političara i javnosti te neovisno o postojećoj sudskoj praksi, u nekim krugovima i dalje se prikazuje domoljubnim i neutralnim, povijesnim hrvatskih pozdravom. Iako je korišten kao službeni pozdrav kolaboracionističkog i nacističkog ustaškog režima, umanjuje se njegova poveznica s NDH i njezinom rasističkom ideologijom i postupanjima. Na porast ovakve ikonografije, što može služiti samo kao mučni podsjetnik pripadnicima nacionalnih manjina, ukazao je i Savjetodavni odbor stručnjaka Vijeća Europe za provedbu Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina još 2015. godine, navodi se u Analizi sudske prakse i propisa Pučke pravobraniteljice od 2. veljače 2017. godine.
„O karakteru, politici i zakonodavstvu NDH, negirajući njezine postulate, prije svih odredio se ustavotvorac u Izvorišnim osnovama Ustava RH, a fašistički i protumanjinski pozdrav „Za dom spremni“, koji je ukorijenjen kao simbol rasističke ideologije, u suprotnosti je i s postulatima Konvencije Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD), Europske konvencije o ljudskim pravima, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina te preporuka Europskog odbora protiv rasizma i netolerancije (ECRI)“ navodi se dalje u Analizi. Dakle, nesporno je da je povijest tog pozdrava povezana s razdobljem od 1941. do 1945. godine odnosno s ustaškim režimom, u kojem je pozdrav ZDS bio u službenoj upotrebi. Taj pozdrav simbolizira zločinačku, ustašku ideologiju temeljenu na mržnji i teroru prema Srbima, Židovima, Romima i drugim skupinama nepodobnih i drugačije mislećih nespojivih s nacifašističkom i rasističkom ideologijom NDH. Tim su pozdravom bili obilježeni dokumenti tog režima, uključujući one u kojima se naređivalo progone, izvlaštenja, zatvaranja i smaknuća osoba „pogrešnih“ nacionalnosti. Utoliko, prizivanje tog pozdrava danas označava samo veličanje ustaštva te pozivanje i poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
ZLOPORABA SPORTA
Najnoviji Torcidin marš u Kninu, jer to i jeste bio marš, a ne „mimohod“, koji je kao bio posvećen 30. godišnjici Oluje i „znak zahvale onima koji su dali najviše“ još je jedan dokaz tome. Naime, bio je to marš u kojem nije bilo ni jedne zastave nogometnog kluba „Hajduk“, ali zato jeste HOS-a, a kolonu su i predvodili HOS-ovci. I same parole koje su izvikivane nisu imale nikakve veze s nogometom. „Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina“, skandiralo se u prezentu ulicama „kraljevskog grada“, a potom višestruko uzvikivalo ZDS s visoko podignutom desnicom. Da li se tako „zajedno gradi domovina snažna u miru, ujedinjena u dostojanstvu i demokraciji“ kako je zaziva premijer Andrej Plenković u svom govoru. Svakodnevnica u kojoj je u sjedištima izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti uzvik ZDS normaliziran, pokazuje ispraznost premijerovih fraza, kao i navođenje da su „slobodu koju danas živimo, stvorili zajedno Hrvati i Hrvatice, ali i pripadnici drugih naroda koji su dijelili isti dom i istu borbu za Hrvatsku. Rame uz rame s njima stajali su i hrvatski branitelji srpske nacionalnosti – njih više tisuća – jer su znali da brane svoj dom, svoju domovinu, svoju slobodu“. Kao i podsjećanje da je „nakon rata, Hrvatska omogućila i povratak hrvatskim Srbima koji su to željeli. Pružila ruku svima koji su bili spremni živjeti u miru i prihvatiti hrvatski pravni poredak i time pokazala političku zrelost, moralnu odgovornost – i ljudsku širinu“.
Uz svakodnevnicu u kojoj se zabranjuju ili prijetnjama onemogućavaju nastupi intelektualaca, povjesničara, glumaca, pjevača i drugih nepoćudnih po nečijim spiskovima, sastavljenima po prepoznatljivim kriterijima (koji misle drukčije od onih koji smatraju da je jedino ispravna ljubav prema katoličkoj vjeri, obitelji i domovini), na što se nitko iz vlasti ni ne osvrće, u kojoj se na ulicama skandira ustaški pozdrav i zaziva klanje, bez ikakvih posljedica, slobodno je upitati imaju li nacionalne manjine pravo osjećati strah. Pogotovo one čije povijesno pamćenje seže u dane ustaško kvislinškog zločina. Ali, ne samo njih. Vidjeli smo posljednjih 30-tak godina kako se ovisno o političkim mjenama oštrica prozivki i pritisaka okretala i prema drugima pa su u vrijeme Savudrije i Svete Gere na „tapetu“ bili Slovenci, Bošnjaci su pod stalnim „stresom“ zbog nesređenosti odnosa u Bosni i Hercegovini, a i Židovi dođu na red kada progovore o aktualnoj svakodnevnici u kojoj ustaška simbolika i retorika uzimaju sve više maha.
POLITIČKO LICEMJERJE
U Splitu je u povodu Dana antifašističke borbe, 22. lipnja, pred Hrvatskim narodnim kazalištem, održan koncert Pjevačkog društva Marjan – kao glazbeni poklon Grada. Okupljeni građani su, uz negodovanje, primijetili da na proslavi posvećenoj Narodnooslobodilačkoj borbi nisu izvedene poznate partizanske pjesme poput „Padaj silo i nepravdo“ i „Oj Mosore, Mosore“, a koje su bile izvedene prošle godine. Javno je reagirao predsjednik VeDRA-e Ranko Britvić kazavši da je nova vlast u gradu zabranila te pjesme. Iz Grada su odmah reagirali istaknuvši da ni gradonačelnik Tomislav Šuta ni Ured Grada nisu utjecali na repertoar kojeg su izvele članice „Marjana“. Dodano je da je „Ured Grada izdao narudžbenicu za koncert 5. lipnja, dakle prije stupanja aktualnog gradonačelnika na dužnost“, te da su „odluku o repertoaru donijele same izvođačice, koje su iz osobnih razloga, uključujući i prethodna neugodna iskustva na društvenim mrežama, samoinicijativno odlučile izostaviti određene pjesme“. Gradonačelnik Šuta se dodatno pravdao kako nema veze s repertoarom. „Niti sam znao što će pjevati niti sam što branio ili dozvoljavao. Dapače, za vikend smo polagali cvijeće i palili svijeće na spomenicima u spomen žrtvama za Dan antifašističke borbe“, kazao je Šuta, ne govoreći zašto nije bio na koncertu, kao što je primijećeno da ni drugih visokodostojanstvenika nije bilo na, očito, nepodobnom koncertu.
Sve je dodatno pojasnila Iris Simonović, voditeljica Zbora „Marjan“. „Gradska vlast nije uvjetovala naš repertoar niti su nas pitali što ćemo pjevati. Prije nastupa prišao mi je gospodin Britvić i pitao me hoćemo li pjevati partizanske pjesme. Rekla sam da nećemo. Nije bila riječ o zabrani. Naime, priča je počela prošle godine. Jedan portal je u najavi ovog istog koncerta povodom Dana antifašizma stavio veliki naslov: ‘Marjanke će pjevati partizanske pjesme‘. Ne mogu vam opisati kakvi su komentari na društveni mrežama uslijedili, puni prijetnji i mržnje. To je toliko eskaliralo da smo se mi, a sve smo žene u ozbiljnim godinama, iskreno prepale. Zatražile smo pomoć i zaštitu te je koncert osiguravalo više zaštitara i pun kombi policije. Srećom nije bilo nikakvih incidenata, ali što znate tko se može potaknut takvim komentarima na nešto odlučiti. Lani smo pjevale tri pjesme iz NOB-a: ‘Padaj silo i nepravdo‘, ‘Marjane, Marjane‘ i ‘Oj Mosore, Mosore‘. Ove godine se nismo ohrabrile, nego smo pjevale ‘To je tvoja zemlja‘ i ‘Štorija‘. Ostalo je bio klasični dalmatinski repertoar te smo pozdravile sa ‘Smrt fašizmu – Sloboda narodu‘“ izjavila je Simonović potvrđujući da im iz Grada nitko nije uvjetovao što će pjevati.
I sada se postavlja pitanje, ako se na Dan antifašističke borbe ne mogu pjevati partizanske pjesme zbog straha od reperkusija, ako vlast ne reagira na prijetnje, što onda drugi mogu očekivati. Što mogu očekivati manjine, kad ne vide da se oni koji bi trebali ne suprotstavljaju valjajućem i nadirućem zlu. Zabrinjavajuća eskalacija zla brine i straši svakog normalnog građanina RH. Pitanje je samo da li manjine imaju pravo na još veći strah, upravo zato što su manjine?
Tekst je dio projekta MANJINSKI FORUM – NACIONALNE MANJINE I LOKALNA SAMOUPRAVA koji se realizira uz financijsku potporu Grada Splita (www.stina.hr)
