Romski
Sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina u izvršnoj i predstavničkoj vlasti lokalne i regionalne samouprave od iznimne je važnosti, ne samo za ostvarivanje manjinskih prava, već i za stvarno uključivanje manjinskih zajednica u procese odlučivanja koji direktno utječu na njihov svakodnevni život. Time se jača demokracija i potiče integracija te osigurava da se potrebe i izazovi s kojima se manjinske zajednice suočavaju ne zanemaruju. Kada govorimo o romskoj nacionalnoj manjini, dosadašnja iskustva bila su ograničena – i po broju izabranih predstavnika i po njihovom utjecaju. Često su romski predstavnici bili simbolični, bez stvarne političke moći i mogućnosti donošenja odluka. Unatoč strahovima da bi se prava manjina mogla smanjiti zbog pada udjela u ukupnom stanovništvu, romska nacionalna manjina je na ovim izborima upravo suprotno – ojačala svoju prisutnost u lokalnoj samoupravi. To jer prilika za značajne promjene među kojima posebno treba istaknuti potrebu veće transparentnosti trošenja sredstava namijenjenih Romima, jačanje međusektorske suradnje te osnaživanje predstavnika romske zajednice da pokrenu dugoročne i sustavne projekte za promjenu svoga društvenog položaja i uvjeta življenja pri čemu je borba protiv urbane segregacije jedan od najvećih izazova i uvjet rješavanja mnogih drugih problema. U tim procesima od posebne je važnosti razumjeti da rješavanje romskih problema nije prijetnja, nego prilika za sve – jer uključivo, stabilno i pravedno društvo donosi korist cijeloj zajednici.
O ovim stvarima STINA je razgovarala sa Elvisom Kraljem, zamjenikom župana u Međimurskoj županiji iz redova romske nacionalne manjine.
Elvis Kralj, rođen 1979, živi i djeluje Čakovcu i u Međimurskoj županiji u kojoj pripadnici romske nacionalne manjine čine 6,6 posto stanovništva, a inače u njoj živi oko 60 posto svih hrvatskih Roma. Do izbora na funkciju dožupana radio je kao suradnik u nastavi – romski pomagač u osnovnoj školi u Pribislavcima. Dugogodišnji je romski aktivista s bogatim angažmanom u mnogim udrugama civilnog društva, tijelima društvenih, državnih i manjinskih institucija.
Prvi ste Rom koji je, na nedavno održanim lokalnim izborima, osvojio tako visoku poziciju u izvršnoj vlasti lokalne i regionalne samouprave. Što to znači za vas osobno, a što za romsku nacionalnu manjinu ?
Drago mi je što sam se upisao u povijest kao prvi Rom na mjestu zamjenika župana u Hrvatskoj. To je za mene prije svega velika čast, ali i velika odgovornost prema romskoj zajednici. Nadam se da ću, kao visoko pozicionirani i legitimni predstavnik, u svom povijesnom prvom mandatu uspjeti ostvariti promjene koje će trajno poboljšati kvalitetu života najveće nacionalne manjine u Međimurskoj županiji.
Svjesni smo brojnih problema s kojima se naša zajednica svakodnevno suočava, kao i činjenice da već dugo očajnički tražimo konkretna rješenja. Upravo zato ova funkcija za mnoge predstavlja nadu – nadu u pravednije društvo i bolje sutra za sve pripadnike romske zajednice.
VAŽNOST SUDJELOVANJA U LOKALNOJ VLASTI
Prije ovih lokalnih izbora bilo je dosta bojazni da će predstavnici nacionalnih manjina gubiti svoja prava izbora u izvršnim i predstavničkim tijelima lokalne samouprave zbog pada njihova udjela u stanovništvu. To se generalno gledajući nije dogodilo, bar ne u značajnijoj mjeri, a romska nacionalna manjina spada među one koje su povećale svoja prava u tom segmentu. U odnosu na prethodne izbore broj prava izbora zamjenika u izvršnoj vlasti povećan je s dva na pet, a članova u predstavničkim tijelima s 13 na 24. Koliko je značajno sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina u vlasti lokalne i regionalne samouprave. Kakav su dosadašnja iskustva romske nacionalne manjine u tom pogledu ?
Sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina u izvršnoj i predstavničkoj vlasti lokalne i regionalne samouprave od iznimne je važnosti – ne samo za ostvarivanje manjinskih prava, već i za stvarno uključivanje manjinskih zajednica u procese odlučivanja koji direktno utječu na njihov svakodnevni život. Time se jača demokracija, potiče integracija te osigurava da se potrebe i izazovi s kojima se manjinske zajednice suočavaju ne zanemare.
Kada govorimo o romskoj nacionalnoj manjini, dosadašnja iskustva bila su ograničena – i po broju izabranih predstavnika i po njihovom utjecaju. Često su naši predstavnici bili simbolični, bez stvarne političke moći i mogućnosti donošenja odluka. Kao primjer navodim nedovoljno uključivanje zamjenika načelnika općina iz reda romske nacionalne manjine u najvažnijim političkim odlukama poput sastavljanje i predlaganje općinskih proračuna. Međutim, ovi lokalni izbori trebali bi donijeti pozitivan zaokret. Unatoč strahovima da bi se prava manjina mogla smanjiti zbog pada udjela u ukupnom stanovništvu, romska nacionalna manjina je upravo suprotno na ovim lokalnim izborima ojačala, faktički udvostručila, kao što pokazuju podaci koje ste i sami iznijeli, svoju prisutnost u strukturama lokalne i regionalne vlasti odnosno samouprave. Od toga, u Međimurskoj županiji imamo zamjenike načelnika u tri općine te 15 članova romske zajednice u predstavničkim tijelima općinskih i gradskih vijeća te u županijskoj Skupštini. Također imamo tri romska Mjesna odbora. A, naravno, dobili smo i poziciju zamjenika župana Međimurske županije. To je iznimno značajan pomak jer nam pruža realnu priliku da, kroz politički angažman i dijalog, unaprijedimo položaj Roma u Međimurskoj županiji. Očekivanja su velika, odgovornost još veća, ali vjerujem da ovo predstavlja novu fazu u kojoj će romska zajednica, kroz svoje legitimne predstavnike, biti glasnija, vidljivija i učinkovitija u borbi za ravnopravnost, obrazovanje, zapošljavanje i dostojanstven život.
VELIKA OČEKIVANJA, JOŠ VEĆA ODGOVORNOST
Možda nema smisla da vas pitamo koji su najizraženiji problemi romske nacionalne zajednice jer to je nažalost prilično poznato, ali još su izraženiji problem pristupa rješavanju tih problema. Istina je, stalno se donose programi, akcijski planovi, pokušava se djelovati s različitim instrumentima s nacionalnog pa i europskog nivoa… Pomaka ima to je sigurno, ali mnogi veliki i tvrdokorni problemi stalno ostaju i stječe se dojam da se vrtimo u začaranom krugu siromaštva i diskriminacije iz kojega nema pravog izlaza. Šta bi trebalo mijenjati da se ostvari veća efikasnost mjera koje se poduzimaju ?
Vaša je konstatacija točna – već godinama se suočavamo s istim problemima: siromaštvom, niskom razinom obrazovanja, nezaposlenošću, diskriminacijom i socijalnom isključenošću. Iako su doneseni brojni programi: Operativni program nacionalnih manjina, akcijski planovi, Program Saveza Roma u RH „Kali Sara“ a sredstva dolaze i s nacionalne i europske razine, često se događa da učinak tih mjera ostane slab ili kratkotrajan. U Međimurskoj županiji to posebno dolazi do izražaja jer ovdje živi najveći broj pripadnika romske zajednice u Hrvatskoj, a problemi su najvidljiviji.
Ključna stvar koju treba mijenjati jest pristup. Umjesto pukog administrativnog provođenja mjera – na papiru, potrebno je osigurati njihovu dosljednu provedbu na terenu. Uz jaču kontrolu rezultata i odgovornost nositelja. Prečesto mjere ostanu samo na papiru ili se provode formalno, bez stvarnog uključivanja zajednice i praćenja učinaka. Ako je realnost da Vlada Republike Hrvatske ulaže respektabilna sredstva za poboljšavanje kvalitete života pripadnika romske zajednice i to već dugi niz godina, onda smatram da bi rezultati morali biti vidljivi na terenu, a romska zajednica i sve njihove potrebe i problemi namireni.
Drugo, potrebno je više ulaganja u međusektorsku suradnju – obrazovanje, socijalna skrb, zdravstvo, zapošljavanje i lokalna samouprava moraju raditi koordinirano. Ne može se jedan sustav boriti protiv siromaštva, dok drugi zanemaruje diskriminaciju ili problematiku stambenih uvjeta.
Treće, i možda najvažnije, mjere moraju više osnažiti ljude iz same zajednice. Ako nema povjerenja, ako Romi nisu uključeni u osmišljavanje i provedbu mjera, ako nemaju svoje predstavnike koji istinski razumiju njihove potrebe – teško je očekivati uspjeh. Kroz funkciju zamjenika župana želim upravo to promijeniti: da zajednica ne bude samo objekt mjera, nego aktivni sudionik u njihovu kreiranju i nadzoru.
Na kraju, važno je prestati s politikom kratkoročnih soft projekata i okrenuti se sustavnim, dugoročnim ulaganjima, osobito u uređenje romskih naselja i pronalazaka ideja za rješavanje stambenih pitanja i uvjeta, ulaganje u predškolski i osnovnoškolski odgoj, kao i zapošljavanje mladih. Ako djeci damo šansu i ako im pokažemo da postoji put van začaranog kruga, to je već pola uspjeha.
OSPOSOBITI ROMSKU ZAJEDNICU ZA POLITIČKU PARTICIPACIUJU
Neki tvrde da je ključni problem romske populacije urbana segregacija, izolirana i zatvorena romska naselja. Kako se nositi s tim problemom ? Ima li izlaza ? Možemo li koristiti neka druga pozitivna iskustva ? Ako se ne varam mislim da je npr. Španjolska upravo na razbijanju toga čvora postigla značajne rezultate u boljoj integraciji Roma ?
Urbana segregacija, odnosno zatvorenost i izoliranost romskih naselja, jedan je od ključnih strukturalnih problema koji otežava svaku ozbiljnu integraciju Roma u društvo. To nije samo prostorni, već i duboko socijalni problem – jer kada ljudi žive izdvojeni, bez osnovne infrastrukture, javnog prijevoza, vrtića, škola ili ambulante, tada dolazi i do sve dublje društvene isključenosti. Dakle, mi u našoj županiji imamo dva najveća romska naselje u Hrvatskoj Parag i Kuršanec i moramo ozbiljno promišljati kako im osigurati osnovne sadržaje koje su u 21. stoljeću osnove za normalan i dostojan život.
Postoje pozitivni europski primjeri – kao što ste spomenuli. Španjolska je kroz Nacionalnu strategiju za integraciju Roma postigla značajne pomake, osobito u razbijanju prostorne i obrazovne segregacije. Ključno je bilo uvođenje mješovitih naselja, individualna podrška obiteljima pri preseljenju te podrška lokalnim vlastima i zajednici da prihvate Rome kao susjede, a ne kao problem.
Mi u Hrvatskoj i konkretno u Međimurskoj županiji moramo učiti iz tih primjera, ali ih i prilagoditi našim okolnostima. Potrebno je pod hitno izraditi i usvojiti strateški plan za romsku zajednicu u Međimurskoj županiji sa bitnim smjernicama: prvo, donijeti jasan plan smanjenja prostorne segregacije, s mjerljivim ciljevima i vremenskim okvirima; drugo, omogućiti dostojanstvene stambene uvjete i to ne samo kroz izgradnju ili adaptaciju kuća, već i kroz pristup ključnoj infrastrukturi kao što su vodoopskrba, elektromreža, kanalizacija, internet; treće, podržati obitelji koje žele živjeti izvan segregiranih naselja kroz subvencionirane najamnine i stambene poticaje, posredovanje pri zapošljavanju i školovanju djece: i četvrto; uključiti lokalnu zajednicu u procese integracije, uz edukaciju i medijske kampanje koje smanjuju predrasude i strah.
Izlaz postoji, ali on nije brz ni lagan. Potrebna je politička volja, konkretna sredstva i povjerenje, kako u institucije, tako i unutar zajednice. Kao zamjenik župana, zalagat ću se upravo za takav sveobuhvatan pristup jer bez rješavanja prostorne izolacije nema ni stvarne integracije.
KLJUČNA BORBA PROTIV SEGREGACIJE
Koliko su lokalne i regionalne strukture vlasti osposobljene i educirane za kvalitetniju suradnju i partnerski odnos s predstavnicima romske manjinske zajednice. Postoji li dovoljno razvijena svijest da rješavanje romskih problema donosi korist čitavoj lokalnoj zajednici ?
Lokalne i regionalne vlasti često nisu imali razumijevanja za kvalitetnu suradnju s romskom zajednicom. Suradnja je često formalna, a ne istinski partnerska. Zato i zbog takvih razloga ne funkcioniraju legitimno izabrana vijeća romskih nacionalnih manjina na nivou općina i gradova. To se u budućnosti mora promijeniti, jer smatram da dužnosnici lokalnih vlasti moraju imati svijest o tome da rješavanje romskih problema koristi cijeloj zajednici.
Što bi eventualno, s druge strane, istaknuli kao nedostatke romskih institucija i predstavnika kada je u pitanju rad u lokalnim sredinama ? Što bi se kod njih trebalo možda mijenjati kako bi podigli kvalitetu i efikasnost svoga rada i unaprijedili rješavanje svojih problema ?
Romska vijeća i predstavnici često se suočavaju s nedostatkom kapaciteta, slabom organiziranošću i ograničenim znanjem o funkcioniranju lokalne uprave. Međutim Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u tom kontekstu trebao bi dati rješenja za njihovo funkcioniranje kako bi opravdali njihovu zakonsku postojanost, ali nažalost u njihovom funkcioniranju izostaje suradnja s načelnicima i gradonačelnicima, ne osiguravaju se ni sredstva, ni prostor pa niti podrška za normalno funkcioniranje. Iz takvih razloga na području dviju općina u Međimurskoj županiji nije bilo interesa da kandidiraju sastave vijeća na manjinskim izborima za vijeća nacionalnih manjina, a u općini Pribislavec svi izabrani članovi Vijeća romske nacionalne manjine su podnijeli neopozive ostavke. Stoga sam mišljenja da treba dodatno jačati funkcionalnost i poziciju vijeća nacionalnih manjina, ojačati njihove organizacijske kapacitete te proraditi na izgradnji međusobnog povjerenja i partnerstva.
NEDOSTATAK TRANSPARENTNOSTI
Kako ste zadovoljni ostvarivanjem Operativnih programa Vlade za nacionalne manjine. Koji su najveći problemi i kako njihovu implementaciju dalje razvijati ?
Provedba Operativnog programa Vlade za nacionalne manjine, a posebno njegova komponenta koja se odnosi na Rome, daleko je od onoga što bi trebala biti – učinkovita, mjerljiva i usmjerena na stvarne potrebe zajednice. Nažalost, najveći problem leži u činjenici da je ured saborskog zastupnika Veljka Kajtazija i Savez Roma u RH “Kali Sara”, preuzeli prevelik i gotovo isključiv udio u provođenju mjera, što je dovelo do centralizacije odlučivanja i manjka transparentnosti.
Mjere koje su trebale donositi konkretne promjene na terenu postale su više sredstvo političkog i institucionalnog pozicioniranja nego istinskog unapređenja života romske zajednice. Rezultati su minimalni, a problemi na terenu ostaju isti – obrazovna isključenost, stambena segregacija, ne uređena romska naselja, nezaposlenost…
Za istinsku promjenu potrebna je šira uključenost lokalnih romskih dužnosnika poput zamjenika načelnika općina, zamjenika župana, predstavnika vijeća nacionalnih manjina, civilnog društva i stručnjaka iz zajednice. Ne smijemo dopustiti da rješavanje romskih pitanja postane zatvoren sustav u kojem koristi ima uski krug ljudi, dok većina Roma i dalje živi u teškim uvjetima, bez ikakvog utjecaja na procese koji ih se direktno tiču.
Operativni program mora se temeljito revidirati – uz jasne pokazatelje uspjeha, uključivanje lokalne i regionalne razine u provedbu mjera i redovito, neovisno praćenje rezultata. Samo tako možemo vratiti povjerenje zajednice i osigurati da program zaista služi onima kojima je namijenjen.
MOSTOVI A NE ZIDOVI
Što će biti okosnice vašeg programa i djelovanja u narednom razdoblju? Kako surađivati s lokalnim i regionalnim strukturama, i većinskim i romskim?
Okosnica mog programa bit će konkretne, mjerljive promjene u životima pripadnika romske zajednice, s fokusom na obrazovanje djece, zapošljavanje mladih, stambene uvjete i bolju dostupnost javnih usluga, dostupnost korištenja svih komunalnih priključaka poput struje i vode. Prioritet mi je povezati lokalne institucije s romskom zajednicom kroz dijalog, suradnju i zajedničko planiranje, jer bez međusobnog povjerenja nema ni stvarnih rezultata.
S lokalnim i regionalnim strukturama surađivat ću partnerski, ali i odlučno – tražit ću da svaka razina vlasti preuzme odgovornost. Unutar romske zajednice radit ću na osnaživanju lokalnih predstavnika i organizacija, kako bi i oni postali aktivni sudionici, a ne samo pasivni primatelji pomoći. Cilj je graditi mostove, ne zidove – i to svakim potezom.
Veliku podršku i pomoć očekujem od izabranih zamjenika načelnika općina Pribislavec, Orehovica i Mala Subotica.
OSTVARITI PRAVO NA DVOJEZIČNOST
Planirate li i da li možete potaknuti određene razvojne programe i projekte aplicirajući ili potičući aplikacije na EU fondove ?
Da, svakako planiram poticati razvojne projekte kroz apliciranje na EU fondove. Već sam dogovorio suradnju s županijskom agencijom REDEA, koja ima stručne kapacitete za pripremu i provedbu projekata financiranih iz europskih izvora.
Posebno važno – formirat ćemo projektni tim koji će činiti stručnjaci iz REDEA-e i predstavnici romske zajednice, kako bismo zajednički osmislili kvalitetne projekte koji odgovaraju stvarnim potrebama 12 romskih naselja u Međimurskoj županiji. Cilj je ravnomjeran razvoj, poboljšanje infrastrukture, zapošljavanje, obrazovanje i veća uključenost Roma u lokalnu zajednicu uz pametno korištenje dostupnih europskih sredstava.
JAČATI MANJINSKU SAMOUPRAVU
Kakvu suradnju očekujete s saborskim zastupnikom romske nacionalne manjine ? Kako i koliko on može pomoći u rješavanju vaših problema i realizaciji vašeg programa ?
Očekujem partnersku i konstruktivnu suradnju sa saborskim zastupnikom romske nacionalne manjine, jer vjerujem da jedino zajedničkim djelovanjem možemo postići konkretnije i brže rezultate za romsku zajednicu, posebno u sredinama kao što je Međimurska županije gdje su potrebe velike.
Uputio sam mu službeni dopis s jasno izraženom spremnošću za suradnju, naglašavajući ključne probleme koje želim rješavati kroz svoj mandat. Nažalost, do danas nisam dobio odgovor. Unatoč tome, smatram da njegov položaj kao saborskog zastupnika i koalicijskog partnera u Vladi ima značajnu političku težinu i mogućnost utjecaja, ako postoji volja.
U interesu romske zajednice bilo bi izuzetno važno da se ta suradnja ipak ostvari. Nadam se da će prepoznati važnost zajedničkog nastupa i koristiti svoj mandat za stvarne promjene na terenu, a ne samo na razini simbolike i institucija.
Kako je dalje razvijati i graditi ulogu manjinske samouprave, vijeća i predstavnika, vezano za probleme i potrebe romske nacionalne manjine ?
Ulogu manjinske samouprave, vijeća i predstavnika treba ojačati kroz edukaciju, bolju povezanost s lokalnim institucijama i aktivno uključivanje u planiranje i praćenje projekata. Potrebno im je dati konkretnije ovlasti, stručnu podršku i financijske resurse kako bi iz formalnih tijela postali stvarni glas zajednice i pokretači promjena na terenu. Ključno je provoditi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u kojem je jasno propisana zakonska uloga, prava i obaveze svih dionika i kada bi se zajamčila provedba Ustavnog zakona, jako brzo bi sve manjine osjetile bitnu promjenu u njihovim životima.
Zanimljivo je podsjetiti da je prema rezultatima popisa stanovništva iz 2021. godine općina Orehovica u vašoj županiji zabilježila udio romske populacije veći od 33 posto i time ostvarila pravo na dvojezičnost. Kako ide s realizacijom tog prava ? ima li interesa, ima li otpora ?
Općina Orehovica ostvarila je pravo na službenu dvojezičnost, budući da romska populacija čini više od 33% stanovništva. Međutim, realizacija tog prava naišla je na poteškoće odmah na početku – ne zbog tehničkih, već političkih i identitetskih razloga.
Pojedine interesne skupine su, pod izlikom zaštite jezika, inzistirale na trojezičnim pločama – na hrvatskom, bajaško-rumunjskom i romskom jeziku, što je izazvalo otpor i pobunu unutar same romske zajednice, jer je u Međimurju bajaško-rumunjski jezik stvarni materinski jezik Roma, dok standardizirani romski ne postoji u našoj županiji.
Zbog tih neslaganja projekt dvojezičnosti je zaustavljen i obeshrabren. No, ne odustajemo – ponovno ćemo pokrenuti dijalog sa svim relevantnim dionicima, uključujući lokalne Rome, predstavnike općine i jezične stručnjake, kako bismo pronašli kompromis i model koji poštuje stvarni jezični identitet zajednice, a ujedno ostvaruje Ustavom zajamčeno pravo na službenu dvojezičnost. Ključ je u racionalnom pristupu i otvorenoj komunikaciji, bez nametanja rješenja koja nemaju podršku zajednice.
Međimurska županija nažalost više je bila poprište određenih antiromskih incidenata. Kako razvijati kulturu tolerancije i senzibilitete većinskog stanovništva da shvati romske probleme i doprinese njihovom rješavanju ?
Razvoj kulture tolerancije i razumijevanja u Međimurskoj županiji zahtijeva ozbiljan, sustavan i zajednički pristup svih društvenih aktera – lokalne vlasti, obrazovnog sustava, medija i samih predstavnika romske i većinske zajednice.
U Međimurskoj županiji bio je organiziran antiromski prosvjed “Želim normalan život”. Bio je to dvosmislen događaj – s jedne strane izraz nezadovoljstva građana zbog sporosti i neučinkovitosti politike u rješavanju stvarnih problema, ali s druge strane omogućio se prostor u koji su se uvukli ekstremni pojedinci s porukama netrpeljivosti, što je bacilo sjenu na cijeli skup i dodatno narušilo međususjedske odnose. Puno toga se od tada promijenilo, ali ne zbog utjecaja vlasti već zbog promjena za koju su se izborili sami Romi, a najviše kroz školovanje, zapošljavanje i integraciju među većinsko stanovništvo.
Važno je razumjeti da rješavanje romskih problema nije prijetnja, nego prilika za sve – jer uključivo, stabilno i pravedno društvo donosi korist cijeloj zajednici. Bez međusobnog poštovanja i uklanjanja stereotipa, nikakav napredak nije dugoročno moguć.
