Romski
U Sarajevu je održana promocija knjige „Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom“ grupe autora iz Hrvatske koja se bavi psihološkim aspektima ove devijacije seksualnog nagona i krivičnog djela.
Goran Arbanas, urednik i koautor knjige je rekao da u javnosti postoji izjednačavanje pojmova pedofilije i seksualnog nasillja nad djecom kao i seksualnog nasilja nad maloljetnicima.
„Velika većina pedofila nisu seksualni nasilnici. Pedofilija je seksualni nagon prema djeci. Pedofile uzbuđuju djeca, ali većina neće nikada pokušati nasilje prema djeci. A kada govorimo o seksualnom nasilju prema djeci, radi se o nasilnicima koje uzbuđuju, najčešće djevojčice i djevojke, ili muškarci, koji imaju izražene seksualne osobine, a mlađi su od 15 godina. Danas imamo veliki broj djevojčica od 13 i 14 godina koje izgledaju za neke muškarce izuzetno privlačno. S druge strane, pedofile uzbuđuju djeca, koja nisu ušla ne u pubertet, koja nemaju seksualne osobine žene. Ima preklapanja kod ove dvije kategorije oko 15 posto. Pokušaj, ili izvršeno djelo je zločin, bez obzira da li bili u pubertetu ili mlađi“, rekao je na promociji profesor dr. Goran Arbanas, primarijus psihijatrije.
No, strahota ovog krivičnog djela je posebno izražena kod male djece.
„Zamislite dijete od pet godina koje je doživjelo seksulano zlostavljanje od svog oca. Ono ne zna ni da je to krivično djelo, ni za sistem koji ga štiti, ni policiju, ni odvjetništvo… Kome se može obratiti. Izuzetno mali broj ljudi. Majka, ako ne zna za ovo, eventualno starija sestra ili odgojeteljica u vrtiću“, rekao je Arbanas i istakao da ovakve stvari izlaze na vidjelo tek godinama poslije.
Arbanas je rekao da postoje pogrešne pretpostavke da će neko crnim kombijem odnijeti djecu i seksualno ih napastvovati.
„Počinioci su najčešće osobe bliske djeci ili porodici, najbliža rodbina i roditelji, liječnik, nastavnik. To se dešava u kući djeteta ili počinitelja“, istakao je profesor.
Goran Arbanas je istakao da je Vijeće Evrope dalo preporuku da niko, ni roditelji, ne trebaju dirati djecu na polnim organima i stražnjici, a djevojčice na grudima. Od malena se djeca trebaju učiti kako higijenu na tim mjestima da rade sami.
„Danas se profesori plaše da ne smiju dotaći dijete, pomoći mu na tjelesnom odgoju kada preskaću kozlić ili opruge. Ali eto upravo tu se treba držati ove preporuke, da se gurnu ili pridrže na mjestima koja nisu maloprije navedena. Važna je namjera, a ne ako se prilikom vježbanja dotakne ili pomogne“, rekao je Arbanas.
Takođe, Goran Arbanas je rekao da u psihološkim razmatranjima nasilnici trebaju da nauče da žrtva pati.
„Seksualni nasilnici najčešće imaju antisocijalni ili narcisoidni poremećaj ličnosti“, rekao je Arbanas i naglasio da se ova problematika mora multidisciplinarno i društveno multivalentno riješavati. Naglasio je da su tri državna ministarstva uključenja u rješavanje ovih problema te brojne psihijatrijske klinike gdje je posebno uključenja Klinika za psihijatriju Vrapče, gdje se značajno radi na psihološkim i socijalnim aspektima ovih problema.
Mirjana Mavrak sa Filozofskog fakulteta, odsjeka pedagogije u Sarajevu je rekla da je na Akademiji za psihoterapiju u Sarajevu uveden modul Seksualna psihoterapija.
„Mora se raditi sa počiniteljima i ova knjiga i ovaj razgovor je upravo dopisnos multidimenzionalnosti ovoga problema. Mnogo lakše je raditi sa odraslim. Prema djeci se otvaraju brojna pitanja“, rekla je Mavrak.
U izjavi za portal UDAR Goran Arbanas se osvrnuo i na same žrtve. Istakao je da su procentualno u Hrvatskoj, kao i BiH, to djeca iz marginalizovanih grupa.
„Da iz tih grupa su djeca češće žrtve, ali u ovisnosti od grupe razlozi su različiti. Npr, djeca sa tekočama u razvoju su lakše žrtve jer se teže mogu odbraniti. Pogotovo se psihičkim teškočama oni ne mogu znati, oni teško mogu obrazložiti, i počinitelj ima percepciju da će se to dijete teže nekome povjeriti i da mu neće vjerovati, da je on pod navodnicima lud, pa možda i izmišlja. Takođe, i djeca sa teškočama u ponašanju, koja su u domovima zbog nekih djela ili asosicijalnog ponašanja su u težoj situaciji, jer im se neće vjerovati“, rekao je Arbanas.
I djevojčice iz romske populacije su često žrtve.
Kod romske populacije je jednim dijelom i kulturološka razlika. Ima podataka da oni ranije ulaze u seksualne odnose. Problem je što u dijelu romske zajednice to ne izgleda patološki. A većinsko stanovništvo će to posmatrati da to nije primjereno. I nije primjereno ni zakonski ni društveno. Međutim, mi moramo zaštiti tu djecu“, rekao je Arbanas.
Veliki broj organizacija romskog nevladinog sektora se bavi zaštitom djece i ističe da ovo nije romska tradicija, ali da dio roditelja, i pogotovo trgovaca bijelim robljem iskorištava romsku djecu te da u tom pravcu treba ići borba.
